petak, 22.03.2013.
I onda shvatim kakav je on idiot.
Ne znam kako mi to prije nije dolazilo do mozga.
Rekla je meni mama kakav je on. Rekla mi je i da zaslužujem boljeg.
Problem je bio u tome što sam ja bila uvjerena da je on dečko mojih snova i točno ono što tražim.
Shvatila sam da nije.
Želim nekog tko će me promatrati dok prolazim kroz živčani slom zbog pisaće blokade i voljeti moje dramatiziranje. Želim dečka koji će me poznavati sa svim mojim manama i vrlinama. Onoga koji će me, dok paničarim zbog loše ocijene tvrdeći da je moja buduća karijera gotova, poljubiti i reći da me voli. Uza sve to trebao bi biti zgodan. I trebao bi postojati. Znam da negdje postoji, ali ga sigurno neću upoznati dok sjedim u svojoj sobi plačući za prošlošću. Osim ako se ne popne i uđe kroz prozor. OK, gledam previše američkih filmova. Ne mogu si pomoći. To su dobri, nerealni američki filmovi. Prodaju maglu i mitove o ljubavi. Ali su dobri.
No more tears, don't need him anymore.
- 12:53 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
