| < | siječanj, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepopravljivi optimist koji se svemu nada.
Linkovi
Zovite me Nada
Perika kao podsjetnik
- 22:38 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Iako sam, ako se mene pita, potpuni kišomrzac današnja obilna pojave iste uopće nije ulila niti najmanju dozu nezadovoljstva. Ustvari u potpunosti suprotno. Vjerojatno jer sam sklupčana pored prozora i pijem svoju popodnevnu kavu i pokušavam sastaviti svoj seminar zašto je baš Dantons Tod politička drama. Slatke muke nas germanista. Spavaš li mirno Georg Büchner? Osjećam nego blago zadovoljstvo. Ne zbog Georga. Ili možda da? Evo ne znam. Vratila sam se ovdje. Prsti su sami krenuli prema slovu k, želeći napisati kuća, ali me nešto štrecnulo. Kuća mi nije ovdje, barem ne zasada. Mirna sam jer je kući sve dobro. Malo komično, ali pod kontrolom. Komično jer se trudimo da ignoriramo činjenicu da je sve drugačije. Samo osjeti se više zajedništva i potreba da imamo malo više razumijevanja. I da si ne prigovaramo međusobno zbog glupih sitnica. I da pričamo međusobno malo više, iako bi najradije tipkali po mobitelu.Svi duboko vjerujemo da će do iduće godine mama ponovno biti dobro, ipak je u tišini iza svake izgovorene riječi bio duboko skriven strah. Strah od onoga o čemu ne želim ni pomisliti, a kamoli napisati. Činjenicu da je sve drugačije podsjeća i mamina perika, bez koje ju ni nisam stigla vidjeti. Svako jutro ju je brižljivo namještala prije nego bih ustala. A zadnji dan,kada sam žureći na bus, rano ujutro uletila u sobu da ju pozdravim, njezina perika već je bila nastanjena na njezinoj glavi, unatoč činjenici da je ležala u krevetu. Trudila se. Trudila se da sve bude kao i prije. I kuća je bila uredna. I kolači od Božića brižno su me čekali na stolu. I francuska i pečenka i jelka. I prozore je oprala tjedan prije Božića, uz onaj minus i snijeg. Na što sam ja odgovorila dobrom jezikovom juhom, istom onom koju sam ja kao dijete dobivala. Smiješno je kako se uloge mijenjaju. Jedini nered nalazio se u nama i našim glavama. I dalje smo pričale puno kao i preko kamere, i dalje najviše o svemu drugome osim o onome. Prije dijagnoze nismo toliko pričale. Stvari su se nekako podrazumijevale. Sve je bilo tako obično, nevrijedno spomena. Sada nas je strah tjerao da govorimo, da govorimo više o onome nebitnome i možda bitnome, što nekada prije nismo rekle. Sve ono neizgovoreno što je bilo spomena vrijedno, a ostalo je visjeti u tišini. I bilo mi je čudno. Jer nismo to nikada prije radile.Iskreno moj odnos s mamom uvijek je bio pomalo čudan, pun ljubavi i pažnje, ali pomalo rezerviran. Nikada si nismo govorile neke bitne stvari, sve je to ostalo onako za nas. Nikada si nismo pokazivale da se volimo, sve se to podrazumijevalo. I da se ne lažem, odnos nam je s godinama postajao sve hladniji. Ona nije puno pitala, ja nisam puno govorila. I nekako kako me život vukao na drugu stranu postale smo sve dalje i stranije jedna drugoj. Ja sam borila svoje bitke, ona je borila svoje, a jedna drugoj smo šutjele o svemu i nekako vjerujem da je sve ovo s razlogom. S razlogom da se upoznamo ponovno, da upozna onu novu mene i sve one bitke zbog kojih sam to što danas jesam. I trenutno pokušavam ne biti ljuta na nju, iako duboko u sebi znam da bih vikala na nju kao što je ona nekada na mene. Kao onda kada bih mokre kose izašla igrati se na vjetar, ne razmišljajući o ničemu. Jer ni ona nije. Nije mislila o sebi. Ne znam zašto, ali čekala je da ta zločesta tvorevina naraste 13 cm. Trenutno bih ju samo htjela pitati zašto, ali mislim da nisam spremna na taj odgovor. I pripremat ću se na njega sve dok jednoga dana ne budemo u miru pile kavu ispred kuće u kojoj sam odrasla i o tom poglavlju života pričale sa osmijesima na licima, jer tako to bude kada ispratiš oluju. Što se tiče same terapije, zasada pomaže. Svi su dosta optimistični i gosp. Tumor se smanjio i ako sve bude kako treba, do ljeta bi trebalo biti gotovo. Tako da po planu i programu u rujnu vam pišem dobru vijest. A što se mene tiče, ja sam u fazi izvlačenja lekcije. Nekako sam se naučila s vremenom na svaki problem gledati kao na izazov i truditi se iz svega izvući lekciju. Jer sve je to tako trebalo biti. Sve je to život. |
