|
Postoji jedno pitanje s kojim se često susrećem otkad sam krenula na faks: što ustvari znači pojam "studiranje"?
Mislim, imam dojam da postoje dvije vrste studenata: oni koji po cijele dane ništa pametnog ne rade, zabavljaju se i uče samo pred ispite i oni koji se ubijaju od posla svaki dan i svejedno ne stignu ništa završiti na vrijeme.
E sad, otkad sam krenula na svoj mili faksić, imam dojam da ljudi, tj, moji vršnjaci, više naginju ovoj prvoj definiciji studiranja. S druge strane, ja osobno smatram da više naginjem ovoj drugoj.
Stoga me ne bi trebalo iznenađivati to što me većina ljudi svrstava u tu prvu definiciju, pogotovo moji roditelji.
Ah, znam da oni misle da, čim sam daleko od njih, samo hodam po zabavama i nimalo ne marim za faks. No, zar me ti ljudi dovoljno ne poznaju pa znaju kakvog sam ja karaktera i što ja stavljam na prvo mjesto? Mislim, gotovo od prvog srednje razmišljam o fakultetu kojeg ću upisati, a sada oni misle da sam najednom postala potpuno neodgovorna i da me više nije briga ni za što. U neku ruku, to me stvarno vrijeđa.
Što se tiće mojih vršnjaka, oni smatraju da se ja ne zabavljam dovoljno i da bih trebala koristiti vrijeme koje provodim na faksu da se "iživim" i da učim tek kada baš moram. Svjesna sam ja da je mnogo takvih ljudi, ali ja to niti želim niti mogu. Ne kažem sad da je moj fakultet posebno težak, no istina je da imam posla iz tjedna u tjedan kojeg ne mogu samo tako odgađati do zadnjeg časa.
Moj odnos prema fakultetu je sasvim moj izbor te ako se drugima ne sviđa, ne bi mi trebali govoriti što trebam raditi, a što ne. Neka oni samo guraju po svom, pa ćemo vidjeti tko će dalje stići.
Trenutno čitam jednu od Tolkienovih knjiga, zvanu "Hurinova djeca".
Knjiga mi je u redu, mislim, kao i bilo koja druga Tolkienova knjiga, a kraću verziju ove knjige sam čitala u "Silmarillionu", stoga sam već unaprijed znala kako će knjiga završiti (no to ne znaći da je bila loša ).
Također čitam i jednu malu slatku mangu, zvanu "He is my master".
Čitam ju na preporuku jedne prijateljice, a općenito o njoj mogu reći da mi djeluje prilično djetinjasto , no te ne mora nužno biti loše.
Radi se o 14-ogodišnjem dječaku imena Yoshitaka koji nakon smrti svojih raditelja nasljedi njihovo golemo bogatstvo , te odluči zaposliti dvije djevojke, Izumi i Mitsuki, kao sluškinje, koje su bile prisiljene napustiti svoj dom zbog Mitsukinog ljubimca Pochija, aligatora, kojeg njihovi roditelji nisu htjeli imati u kući.
Manga je kratka, ima 5 knjiga i brzo se čita.
Za kraj, moram malo spomenuti i blog koji vodim zajedno sa sestričnom na kojem pokušavamo jedna drugoj zadati neke "zadačiće" kako bi "natjerale" jedna drugu da naučimo pisati kako boh zapovjeda . Ako je netko voljan čitati čuda koja tamo pišemo (za sada nismo napisale puno toga), neka slobodno baci koji pogled i žestoko nas iskomentira, tako da znamo na ćemu smo.Oznake: fakultet, knjiga, manga
|
