Buđenje u 05,00...vlak u 06,10....10 sati vožnje do Lao Cai...

škovace od ljudi ...riga mi se ...jedno veliko sranje...šporkica...
postavio sam rekord u najkračoj posjeti Sape.....svi glume oduševljenje...kad sam se ja zaj...nek se i drugi zajebu....kupio kartu za Hanoj ... 19,30 povratak.....spavača kola...

Nisam se vozio vlakom od 1972 god....sad dva puta po 10 sati....jednolično kloparanje kotača po spojevima šina....misli lutaju...otupljenost...kroz glavu prolaze davno zaboravljene slike...događaji...za neke niste sigurni dali su se i dogodili......

Februar...veljača...Istočnjaci duboko vjeruju da se upravo tih dana tijelo bori za udah krotkije nego ikad....oni koji su previše slabi naprosto prestanu da dišu (napuste svijet)...neki čije vrijeme još nije isteklo dobijaju na mahu i jarosti.....bolesti se povlače...rane zarastaju...kod muškaraca glas ogrubi... ženama kosa zasija....samo...ako se prepuste vibrirajućim strujama februarskog uštapa (punog mjeseca)...naš narod je nekako naopako naučio da se kloni tog čuda sa neba....pazili su da se djeca ne "začnu" o "februarsku uru" ...da se ne rodi kakav trorogi vrag....

Ako makar i gram tuge leži u duš....povremeno se gužva među mislima... sačekaj da padne zimska noć...zakorači na čistinu... otkopčaj košulju (makar za dugme)...nagni glavu ka nebu...raširi ruke...upleti prstie u zrak... dok ti se oči pune zvijezdama...prepusti se februarskom ognju...kad otrov izađe...prizovi stare mirise da se vrate... ne živi samo dane ovog februara ...već februare svojih dana... ko zna koliko ih je još ostalo.......

Život je najveća pozornica i svaku ulogu treba odigrati najbolje...sa osmjehom ...osmjehom obilježavati svaki dan....ljudi to vide i misle da te poznaju....nitko ne zna šta se krije iza 'čarobnog osmjeha'.......

Laku noč...moj najbolji prijatelju Zorane........