Jbg... Počeo sam upisivati linkove na blogove osobnih favorita, pa sam skužio da će uvijek netko faliti (možda sasvim nezasluženo)...
Favoriti su mi tu negdje u komentarima.
Kruha i igara
15.04.2011. petak
"Usmjereni bijeg" ili etničko čišćenje?
Pogodila me ta presuda. Skroz je sad nevažno tko je pohitao "mobilizirati" javnost (a bilo ih je, da, i idu mi na živce, ali zaista su sporedni). Nisam očekivao takvu drakonsku kaznu, jer, zapravo - osuđeni generali bili su tek kotačići mehanizma, a na*ebali su za cijelu tu mašinu.
Sporno je zapravo to etničko čišćenje. Ono je postojalo (i to je javna tajna, to smo tada svi znali) iako ne u onom svom najcrnjem obliku - nitko nije krenuo u osvajanje s ciljem da istrijebi suvišan narod sa svog područja, ali se išlo na taj način da ih sila koja se valja u njihovom smjeru uplaši i da im se ostavi prostor za bijeg s HR teritorija (a tada se tvrdilo da je za akciju stiglo i zeleno svjetlo izvana).
To "plašenje" je najveći kamen spoticanja u cijeloj priči. Tada smo ga odobravali svi. Jer bio je to poprilično bezbolan način da se situacija riješi, da se reintegriraju otkinuti dijelovi države i da život napokon krene nekim normalnim tijekom. Oslobodilačke akcije izvedene su brzo i čisto, svi su bili sretni zbog toga. Naši su krenuli, frontalno, nisu ih okružili. Njihovi su pobjegli jer im se to dozvolilo. Nije bilo "krvi do koljena" kako je prije tih akcija izgledalo da bi moglo biti i čega se je gnušao svaki normalan čovjek.
Sporno je to da se taj inicirani bijeg smatra etničkim čišćenjem i da je zbog njega na Hrvatsku bačena sjena opakog zločinca. Zločinca koji treba odgovarati za svoje zločine.
Organizatori spornih akcija više nisu na ovom svijetu, oni nisu mogli ni pred kakav sud. A netko je morao. Europa i svijet su tražili glave, žrtvene janjce. U cijeloj priči uopće nisu bili bitni konkretni zločini pojedinaca, iako se njima non-stop baratalo u toj nekoj sivoj, nejasnoj zoni između individualne i zapovjedne odgovornosti. Individualni zločini bili su tek povod za suđenje generalima. Nemušta izlika.
Umjesto da se pronađu i osude zločinci koji su počinili konkretne zločine na terenu (a bilo ih je, naravno, kao što je u HV bilo ovakvih i onakvih ljudi), Haag se okomio na vojnike i vojnu hijerarhiju s ciljem da preko njih optuži i osudi (a time i očisti, rekao bih) cijelu jednu državu. Gotovina i Markač nisu inicijatori etničkog čišćenja, oni su jednostavno glave koje su morale pasti da se smire strasti onih koji su tražili balans krivnje za zbivanja na Balkanu. I prijem Hrvatske u članstvo EU je također tražio riješenu situaciju.
Ante i Mladene... "Priložili" smo vas. Jebiga. Bad luck.
I to je jednostavno moralo biti tako. Bilo bi tako i da je neka druga garnitura bila na vlasti. To su te političke igre koje nadilaze shvaćanja nas sitnih pojedinaca. Koje započinju, vode i završavaju ratove. Koje svađaju i mire. I zbog kojih u konačnici uvijek najebu oni obični, mali ljudi, koji su se zatekli u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.
Priča o Gotovini mi od početka ide na živce. Kao prvo, Gotovina je tek jedan od generala. Tek jedan među tisućama branitelja. Specifičan je samo po tome jer ga je desničarski polukriminalni milje uzeo za svoju maskotu. Vrijeđa činjenica da svi ostali mogu biti suđeni i osuđeni, za njih će malo tko podići glas, a oko Entoni Keša se diže revolucija. Rekao bih - revolucija kojoj je ponajmanje kumovao on sam.
Kad god vidim plakat ili majicu s likom Gotovine (najčešće popraćeno tekstom "Gotovina: heroj, a ne zločinac"), uvijek mi padne na pamet pitanje "A Čermak, Markač, Blaškić, ADEMI?"
Tko su oni? Neki šupci?
Ambiciozni desni wannabe-političari, bez ideje, programa, teksta, takvi ga trebaju. Takvi trebaju ime kojim će pokrenuti mase, stada ovčica bez vlastitog mišljenja, podložna glasnim čobanima.
Danas je Dan "G". Jedni priželjkuju malu kaznu, drugi ne vjeruju da je to moguće, treći bi čak i oslobađajuću presudu.
Da li je Gotovina zločinac? Gdje počinje, a gdje (možda) prestaje zapovjedna odgovornost?
Ne znam. Sve je to u ovoj priči zapravo manje važno. Važno je samo da li će Gotovina u zatvor na kratko ili dugo vrijeme, ili možda neće uopće.
Priželjkujem (iako je to najmanje vjerojatno) da ga oslobode. Iz istog onog razloga zbog kojeg oni koji glasno izvikuju njegovo prezime žele da bude zatvoren - kad bi ga oslobodili izbili bi im motivaciju, inspiraciju, lajtmotiv, zadnji adut iz rukava.
Opet bi ostali tek čobani bez teksta. Bez programa, ideje i smisla.
