Priča o Gotovini mi od početka ide na živce. Kao prvo, Gotovina je tek jedan od generala. Tek jedan među tisućama branitelja. Specifičan je samo po tome jer ga je desničarski polukriminalni milje uzeo za svoju maskotu. Vrijeđa činjenica da svi ostali mogu biti suđeni i osuđeni, za njih će malo tko podići glas, a oko Entoni Keša se diže revolucija. Rekao bih - revolucija kojoj je ponajmanje kumovao on sam.
Kad god vidim plakat ili majicu s likom Gotovine (najčešće popraćeno tekstom "Gotovina: heroj, a ne zločinac"), uvijek mi padne na pamet pitanje "A Čermak, Markač, Blaškić, ADEMI?"
Tko su oni? Neki šupci?
Ambiciozni desni wannabe-političari, bez ideje, programa, teksta, takvi ga trebaju. Takvi trebaju ime kojim će pokrenuti mase, stada ovčica bez vlastitog mišljenja, podložna glasnim čobanima.
Danas je Dan "G". Jedni priželjkuju malu kaznu, drugi ne vjeruju da je to moguće, treći bi čak i oslobađajuću presudu.
Da li je Gotovina zločinac? Gdje počinje, a gdje (možda) prestaje zapovjedna odgovornost?
Ne znam. Sve je to u ovoj priči zapravo manje važno. Važno je samo da li će Gotovina u zatvor na kratko ili dugo vrijeme, ili možda neće uopće.
Priželjkujem (iako je to najmanje vjerojatno) da ga oslobode. Iz istog onog razloga zbog kojeg oni koji glasno izvikuju njegovo prezime žele da bude zatvoren - kad bi ga oslobodili izbili bi im motivaciju, inspiraciju, lajtmotiv, zadnji adut iz rukava.
Opet bi ostali tek čobani bez teksta. Bez programa, ideje i smisla.
|
