21.06.2010. ponedjeljak
Pederskom nogom po glavi
I eto. Napokon je netko usmjerio kameru u pravo vrijeme prema pravom mjestu i snimio ono što se oduvijek događa, u svim sustavima, milicijama, policijama, pod svakom vlašću - crvenom, plavom, crnom ili žutom.
Policajac, frustriran što mora raditi dok se drugi zabavljaju, frustriran što o njemu pričaju viceve (u kojima je uvijek glup i neuk), frustriran jer ga ne voli ni ta strana koju u ovom slučaju brani, jednako kao ni strana koju svladava i privodi, a reklo bi se - niti nepristrani promatrači, dakle - takav policajac svladava nasilnog maloljetnika.
Maloljetnika, koji je frustriran jer ne uspijeva još shvatiti tko je i u kojem pravcu bi trebao ići, jer susjed kriminalac vozi novog BMW-a 5, a njegov otac staru Škodu, jer mu s curama baš i ne ide, jer ga smatraju glupim, sirovim grubijanom, ne shvaćajući da je on tek dezorijentirano i preplašeno dijete koje svoj identitet traži u najglasnijem čoporu... I jer se boji da je možda i on zapravo peder, a to bi bila ogromna sramota.
Dakle, upravo opisani policajac udara nogom u glavu upravo opisanog (i upravo svladanog) maloljetnika. Mimo svih zakona i pravila, barem onih pisanih. A slijedeći one stare, usmene, nepisane.
I nemojte misliti da on udara nogom tog maloljetnika jer je taj mali nacistički orijentiran kriminalac. Neee... On ga udara jer iz njega, iz njegovog interventnog oklopa i policijske uniforme izbija silna frustracija. Jer bi najradije porazbijao sve one pedere zbog kojih je sada tu i zbog kojih mu se sve to događa. Ali njih ne smije. Oni su u ovome trenu zaštićeni, kao autohtoni lički medvjedi.
I tako, umjesto "smrdljive pederčine", naš policajac tuče onoga tko mu za to daje povoda. Mogla je to biti i bakica koja je na povorku zamahnula kišobranom.
Jednostavno - desna noga je bila nemirna. I morala je "eksplodirati". Skroz neovisno o svim gejevima, skinhedsima, čistim pravašima i sličnim pojavama.
Desna noga, skroz policijska,skroz interventna, skroz čvrsto vladajuća - udara već svladanog dječaka na tlu.
Desna noga, pederska.
Pederskija od bilo kojeg šarenog člana "povorke ponosa".
|
- 00:03 - Komentari
(4) - Ispis
- #
12.06.2010. subota
O Mići i Jaci (iliti kad živiš bez erkondišna pa ti misli vrišteći bježe iz usijane glave...)
Ako u svojoj kući ili stanu imate klima-uređaj, ne možete uživati u ovakvoj aktivnosti kakva se meni večeras mili... Samo u znojnim gaćama sjest za računalo tražeći gdje bi istresli taj prokuhan višak pameti koji vam ključa u glavi. Pred širu publiku, naravno. Trudeći ju skuhati (ili bar ofuriti) svom tom temperaturom.
Tako je valjda i Mići Pupovcu neki dan bilo vruće kad je izjavio TO NEŠTO (moš kliknut ovdje) što je izjavio. Kuhalo se to, kuhalo u toj glavi, pa je para počela šištiti i prekipjelo je. Pobjeglo.
Mića bi, dakle, da se iz Ustava izbaci članak koji Hrvatskoj brani udruživanje u balkanske asocijacije. Jedan od najlogičnijih, najvrijednijih dijelova istog toga Ustava.
Nisam naci-šovinist niti mrzitelj bilo koga, čovjeka, manjine, nacionalnosti... Tek onaj kome su najljepše godine života protekle u sjeni svog tog ratnog i poratnog ludila. Čovjek sam koji se trudi misliti svojom glavom, a ta moja razmišljanja kažu mi da Hrvatska više nikad ne smije u balkanske asocijacije. Jer bi se tek u najluđim snovima i prognozama moglo očekivati da će u toj istoj Hrvatskoj (a i u Srbiji, BiH ili bilo kojoj drugoj balkanskoj državi) jednoga dana prevladavati napredna, liberalna misao, koja će istinski cijeniti i uvažavati čovjeka bez obzira na njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost (ili razliku u boji kože, kao ekstremni, ovdje srećom slabije zastupljen problem). Jer bi se tek u najluđim snovima moglo očekivati da će narodi i vjere na ovim prostorima zaboraviti na sve ono loše što su jedni drugima radili u proteklih stotinu godina.
Realnost je da se na ovim prostorima dvaput dogodilo silno zlo, oba puta kao direktna posljedica Jugo-udruživanja. Prva Jugoslavija rezultirala je ustašama, četnicima i partizanima. Postojanje tih grupa rezultiralo je prolijevanjem silne krvi, a to isto prolijevanje usmenom predajom kojom se s koljena na koljeno prenose separatističke ideje, nacionalna i vjerska netrpeljivost.
Druga Jugoslavija pokušala je te narode pomiriti silom, političkom i policijskom stegom, nametnutom idejom "bratstva i jedinstva". Ni to nije išlo. Čak ni zadnjih 10-20 godina te Jugoslavije, kad je komunistička stega lagano popustila i kad se činilo da bi ljudi napokon mogli slobodnije disati, pa samim time i samostalno odlučivati s kim će se miriti ili ne, čak ni taj period baš ništa nije ispravio.
Jasno se to vidjelo 1991. godine. Opet su odnekud, iz nekog podruma, neke zaključane škrinje iskočili ustaše, četnici i partizani. I opet prolili podjednaku količinu krvi kao i 50 godina prije.
Nemoj nas više miriti, Mićo. Nemamo više dovoljno krvi, potrošivih dvadesetogodišnjaka, "bratstva i jedinstva". Ali možda imamo šansu da jedni kraj drugih živimo u miru i uvažavanju.
*****
A Jaca... Joj.
Malo joj popularnost opala, čini se, pa je Vladu nagovorila da korumpira narod s dvadesetak kuna mjesečno više u džepu,koliko će tamo ostati ako se smanji pretplata HRT-u.
I to baš sad, kad se toliko priča o suzbijanju korupcije.
Strašan gaf.
Onog trena kad se Jaca strmopizdi u provaliju, neće biti Gorske službe koja bi ju spasila.
*****
Aman.
Treba ići spavati, ponoć je već prošla.
|
- 00:01 - Komentari
(4) - Ispis
- #
05.06.2010. subota
Izrael - put od razmaženog derišta do zaštićenog terorista
Kažu da žrtve pedofila često i same postaju pedofili. Znači li to i da žrtve nacizma imaju šanse i same postati nacisti?
Potpuno bi to nelogična i blesava tvrdnja bila, da... Ali mogla bi se povući paralela... Ili parodija.
Mali Izrael, nastao iz osjećaja kolektivne krivnje svijeta zbog nespriječenog holokausta, odrastao u kolijevci koju je ljuljuškao ujak Sam, a koju su oduzeli tamo nekom malom Abdullahu... Isti taj mali Izrael od malih se nogu igrao s puškama, tenkovima, avionima. Pravim puškama, tenkovima i avionima. I dok se on tako igrao, pazili su na njega, dadiljali... Da se malom nestašku nešto loše ne dogodi.
I dugo su ga puštali da se poigrava s čim i s kim god hoće. Jer su mu babu i didu ubili u Aušvicu. Pa jadno dijete ima te strašne traume koje baš sve opravdavaju. "Nije on kriv, kriv je onaj gad Hitler."
No, vremenom je i mali Izrael polako narastao. I od nestašnog malog djeteta kojem ništa nisu branili, pretvorio se u bahato govno. Koje ne samo da malo puca po okolici, već i nišani, ubija, ciljano uništava.
"Malo pucati" dok drugi paze na njega postalo mu je dosadno. Sad ga zanima konkretna, opipljiva, vlažna, crvena - KRV. U konkretnim količinama.
I dok se taj mladi Izrael tako zabavlja, dadilje i ujko Sam valjda smatraju da će ga to proći. Mladenački hir, valjda.
A on se zlurado cereka brijući se u kupaonici, oblikujući tanak brčić u obliku kvadrata odmah ispod samog nosa. I začešljava nemirni crni pramen koji pokazuje namjeru da mu se objesi preko lica.
I još uvijek ga nitko ne shvaća ozbiljno?
Pa nije on kriv.
Kriv je onaj gad Hitler.
|
- 23:58 - Komentari
(2) - Ispis
- #
|
