Jbg... Počeo sam upisivati linkove na blogove osobnih favorita, pa sam skužio da će uvijek netko faliti (možda sasvim nezasluženo)...
Favoriti su mi tu negdje u komentarima.
Kruha i igara
12.06.2010. subota
O Mići i Jaci (iliti kad živiš bez erkondišna pa ti misli vrišteći bježe iz usijane glave...)
Ako u svojoj kući ili stanu imate klima-uređaj, ne možete uživati u ovakvoj aktivnosti kakva se meni večeras mili... Samo u znojnim gaćama sjest za računalo tražeći gdje bi istresli taj prokuhan višak pameti koji vam ključa u glavi. Pred širu publiku, naravno. Trudeći ju skuhati (ili bar ofuriti) svom tom temperaturom.
Tako je valjda i Mići Pupovcu neki dan bilo vruće kad je izjavio TO NEŠTO (moš kliknut ovdje) što je izjavio. Kuhalo se to, kuhalo u toj glavi, pa je para počela šištiti i prekipjelo je. Pobjeglo.
Mića bi, dakle, da se iz Ustava izbaci članak koji Hrvatskoj brani udruživanje u balkanske asocijacije. Jedan od najlogičnijih, najvrijednijih dijelova istog toga Ustava.
Nisam naci-šovinist niti mrzitelj bilo koga, čovjeka, manjine, nacionalnosti... Tek onaj kome su najljepše godine života protekle u sjeni svog tog ratnog i poratnog ludila. Čovjek sam koji se trudi misliti svojom glavom, a ta moja razmišljanja kažu mi da Hrvatska više nikad ne smije u balkanske asocijacije. Jer bi se tek u najluđim snovima i prognozama moglo očekivati da će u toj istoj Hrvatskoj (a i u Srbiji, BiH ili bilo kojoj drugoj balkanskoj državi) jednoga dana prevladavati napredna, liberalna misao, koja će istinski cijeniti i uvažavati čovjeka bez obzira na njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost (ili razliku u boji kože, kao ekstremni, ovdje srećom slabije zastupljen problem). Jer bi se tek u najluđim snovima moglo očekivati da će narodi i vjere na ovim prostorima zaboraviti na sve ono loše što su jedni drugima radili u proteklih stotinu godina.
Realnost je da se na ovim prostorima dvaput dogodilo silno zlo, oba puta kao direktna posljedica Jugo-udruživanja. Prva Jugoslavija rezultirala je ustašama, četnicima i partizanima. Postojanje tih grupa rezultiralo je prolijevanjem silne krvi, a to isto prolijevanje usmenom predajom kojom se s koljena na koljeno prenose separatističke ideje, nacionalna i vjerska netrpeljivost.
Druga Jugoslavija pokušala je te narode pomiriti silom, političkom i policijskom stegom, nametnutom idejom "bratstva i jedinstva". Ni to nije išlo. Čak ni zadnjih 10-20 godina te Jugoslavije, kad je komunistička stega lagano popustila i kad se činilo da bi ljudi napokon mogli slobodnije disati, pa samim time i samostalno odlučivati s kim će se miriti ili ne, čak ni taj period baš ništa nije ispravio.
Jasno se to vidjelo 1991. godine. Opet su odnekud, iz nekog podruma, neke zaključane škrinje iskočili ustaše, četnici i partizani. I opet prolili podjednaku količinu krvi kao i 50 godina prije.
Nemoj nas više miriti, Mićo. Nemamo više dovoljno krvi, potrošivih dvadesetogodišnjaka, "bratstva i jedinstva". Ali možda imamo šansu da jedni kraj drugih živimo u miru i uvažavanju.
*****
A Jaca... Joj.
Malo joj popularnost opala, čini se, pa je Vladu nagovorila da korumpira narod s dvadesetak kuna mjesečno više u džepu,koliko će tamo ostati ako se smanji pretplata HRT-u.
I to baš sad, kad se toliko priča o suzbijanju korupcije.
Strašan gaf.
Onog trena kad se Jaca strmopizdi u provaliju, neće biti Gorske službe koja bi ju spasila.
