Zokine Kronike
Reci “I„ za Interliber
E radni narode ja i malobrojna ali vesela družina se vratila iz pohoda na Zagreb, tj njegov "sajam knjiga"; moš mislit...
DREAM TEAM Ove akcije:
1. Antolović Zoran
2. Vranić Domagoj
3. Marin (Stevo) Peranovic
4. ali ne manje važan Josip Vincetić
Naravno morali se probuditi u 5 da bi pred školom bili petnejst-do-šes i onda se utrpali u buseve. Čak smo ošli 23,564 metra kada se vozaču autobusa ispriječio okrutan, vrlo nasilan i krajnje bezobrazan znak u obliku trokuta. Vozač je razumljivo postupio, izašao iz busa i ladno okrenio znak, te nastavio pol metra kad je u neš udario... U tom trenutku sam mislio da ču završit ko Toše (rip)
Dođosmo u ZG tak oko 10 pol 11 i jedino nas, IKG-ovce, ostavio sa Istočne strane dok je ostalih 131600 učenika iz 320 škola ostavio sa druge, par kilometara udaljene, zapadne strane...
Nakon pola sata čekanja krenula je naša nova avantura u pohod na zagrebačke ulice. Sa one, zapadne strane, našli smo druga Stewu i s njim se lagano, trajvanom, zaputili prema trgu bana Jelačića. U konzervi od trajvana, sa natpisom "zabranjeno pušenje u kolima" vozikasmo se nas čet'r jedno dobrih petnejst minuta kroz brda i doline.
U trenutku stizanja na sam centar centrova ove centralističko centrirane republike, centralnom simetrijom smo se centralizirali do McDonaldsa, ne to nije onaj reper od prošlog posta. Tamo se mokri do čarapa i pol kože polako sasušismo i požderavši big mek menije punih želudaca krenili u nepoznato.
Nekome od silne ideje palo je na pamet da bi mogli u Cinestar, kino s pet zvijezdica, baš... Naravno nismo imali u planu kupiti kartu, nego nam je Huligan Vinc@ić razjasnio da ćemo se švercat. Kad smo stigli, pogledahosmo popis i u planu su nam bili neki filmovi koji su par desetaka minuta daleko od našeg, ondašnjeg vremena. Popesmo se gore, napravili dva kruga i vratili se dolje.
Tu je počela nevjerica... Sva tri člana, osim mene, su htjeli kupiti kartu, dok sam se ja muški usprotivio toj feminističkoj ideji. Nekako sam ih nagovorio da slijede moj put i skoče za vrat nekom tipu koji je čeko u redu za kartu, saznavši informacije u kojoj se dvorani i kada odigrava film, krenili smo gore. ALI... tamo nas je čekala teta sa plavo bijelo crveno žutim odijelom koja je gledala karte, koje naravno nismo imali. Brat, kolega i suprug Stewo nas je uputio gore, pa dolje ali sa druge strane na kojima su vrata koja vode u isti prostor kao i ona na kojima je dotična žena.
Tako smo se naš 4 ogrebli, ušvercali i prošvercali sami sebe u Cinestar. Uđosmo na film Resident Evil. Po početku Vinc i Stevo skidaju patike, na opče negodovanje mene i vrane, i naših dišnih putova. Onda su krenili pozivi Stevinog, pobožnog ali agresivnog, razrednika koji nije imo pojma da je ovaj svjetlosnim godinama udaljen od Sajma. Nakon što mu je Stevo objasnio da je kod svog brižnog strike, lagano živcirajući se opustio i već nakon pol sata filma počinju sranja.
Iako nemirni, nismo imali neugodan posjet čovječuljka sa palijom i svijetiljkom koji bi nas istjerao van. Napominjem da su vinc i stewo kartali belu dok se odigravala vrlo bitna radnja filma, naime vrana (ne onaj naš nego ptica) je kljucala oko nekom tipu. I u tom trenutku je kolega vranić (da onaj naš vrana) ugledao čoeka koji promatra to kljuckanje sa nadljudskim naporima. Nakon petnejst minuta vrištanja, kljucanja, valjanja, kuvanja i mješanja dolazimo sebi i taman za oko cirka pol sata završava film. Onda se zaputivamo ili zapućujemo put negdje gdje god. Naravno nije izostao MC Donalds normalno...
Žrtve, par hamburgera i nešto kole rezultiralo je sretanjem kolege Sarića na Trgu Bana Josipa Jelačića tamo kod fontane di cigani onaki smrdljivi vade sitne ali ne zato manje važne zlatne kovanice, vrijecne 10 lp. Nekoliko minuta časkanja i pojavljuje se mutna sa svojom ruljom bijesnih učenika jezične gimnazije koji su nemilo sa njom u vodstvu, kljucale meni oči i moje perece.
Nekoliko dobrih butri me natjeralo da se okrenem unatoč bijesnoj ladnoči i tigrovskoj kiši. Par dobrih guza po ladnom vremenu zagrijalo je moje obraze koji su se nemilo ladili pod ladnočom ladnjuckavih balaca. Došlo vrijeme da se krene, prije toga posjetili Warehouse, Kiosk i ponovno Trg J.B. Jelačića ali sa drugom postavom. iz igre je izašao ozlijedjeni Stewo Peranovič sa uzeblim nosem i brutalno pothlađenim đonom, žalosno se prikljucio svojoj grupici ljudi iz Jezične gimnazije u dobrom starom MC-u.
MI, IKG boyz, zaputismo se put dvorane V.Lisinskog. Par minuta šetnje dovelo nas do Dvorane. Tamo sačekasmo ekipu iz Osijeka, klošare normalno i sjedosmo u autoBUS.
Bilo je mnogo dobro i dopalo bi se... Mogu, usuđujem se i svijesno govorim da je ovo bio jedan od boljih dana u mom životu. Šetnja po ZG-u, Švercanje u kinu s 5 zvijezdica te vožnja tramvajom sa mjesečnom iz Osijeka dakako će ostati utiskani u našem sječanju. Ako ne zaboravimo...
Uskoro fotografije... ak nema tu potražite naša prekrižena lica u kinu Cinestar tam kod blagajne lijevo.
ČAO i za kraj svima vama jedan tramvaj
09.11.2007. u 22:19 |
16 Komentara |
Print |
# |
^
