zmajologija
26.12.2006., utorak
Tako nedelikatan, a opet
 bio je ... ... mislim izravan, neupitan, bez zadrške... sve što je umio, pitao je. Nije me poznavao. NI ja njega. Iako su nam mnoge okolnosti života bile donekle jasne. I mnoge geografske širine i mnoge koordinate! Ali ja ne bih sad dužila o tomu. Ja sam ga samo pitala kako se zove i odakle je, a on je onda bio tako nedelikatan, kao i inače, a opet tako obziran... pa sam mislila ... ako smo generacija :?!? ta neće me ni ubiti zar ne? Pa kako bih ga inače i upoznala? Da se nisam usudila? ... a opet, mislila sam, pa poznam ga, znam ja što on misli i kako:) Mislio je donjom... uvijek samo donjom... dokle je god mirisao ženu; rekao mi je odavo te se već spremam napasti, ali me je odmah pitao "oprosti!" :)? Pa nisam mu ni praštala, je nisam ni zamjerala :) ... No počne li jednoga dana govoriti stih što ga je za me sazdao, hoću li se usuditi pitati ga kako se zove? Hoću li se usuditi ne pitati ga zašto mi ga je ispruženom rukom tako lako darovao?  |
- 22:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
0
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zmajologija je ontologija .... valja nam biti da bismo znali znati da bismo osjećali (ili možda obratno...) osjećati da bismo umjeli |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||