zmajologija
15.03.2006., srijeda
obo moru
|
AKO TAMO MORE KRENE U onoj dalekoj uvali Samo je jedna staza Za tvoja krojena stopala. Mirisi Cvjetni i plavi divljega ružmarina I jetke česmine u mesnatim krošnjama Samo su tvojim nosnicama Prisan trag ognjišta. Ako tamo more krene Prema visokim travama na obali I preplavi li bučno Oštre zasječene procijepe Sve do pod bor Sve do nježna tamarisa Samo ti ćeš slutiti Kasnu jesen u svojoj uvali. Budeš li sanjao osamljenu hrid I crveni pokrov ribarske bajte Mirisao budeš li dim nagorjele planike Uvjerit ćeš sebe da baš san tvoj Zbiljskija je java No pogled što ga horizontu upireš. Tiho ćeš se iskrasti iz moje postelje Već ćeš tamo biti Sa svojom tvrdom divljom ljubavi. PROSTIRKE MALIH PAUKA Trebalo je da ponovno procvjeta Modri ružmarin opora mirisa. Da se stablom kvrgava rogača Ovjese kruti plodovi A mali pauci da prostru Ljetos istkane srebrne prostirke Kroz gusto žbunje Kraj škrtoga puteljka. Valjalo je more da se uspne Do svoje gornje međe Kraj sparušenih alga. I tamarisi da se smoče Slanim noćnim slapovima. Bosi tabani da se zažele Oštroga kamena po stazama. Trebalo je ponovno da se izvije mekan dim Sa samotnoga tvoga ognjišta. Morao je bor opet jednom istresti žutu ponjavu pod sobom. I ptice su se morale vratiti U svoja južna staništa. A otoci na horizontu morali su se U oštru zraku jasno razabirati. Tek tebe nije bilo... |
- 01:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #
0
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zmajologija je ontologija .... valja nam biti da bismo znali znati da bismo osjećali (ili možda obratno...) osjećati da bismo umjeli |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||