Zločesta

LJUBAV

Bilo jednom jedno ostrvo, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti:
Dobra Volja, Tuga, Znanje… i među ostalima i Ljubav.

Jednog dana su shvatili da će njihovo ostrvo potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili.

Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka.
Kada je ostrvo bilo tren do potonuća Ljubav odluči da potraži pomoć.

Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav upita:

“Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?”

“Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta.”

Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu.

“Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?”

“Ne mogu ti pomoći, Ljubavi” odgovori Ponos, “ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod. “

Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj ostrva:

“Tugo, molim te povedi me sa sobom.”

“Oh, Ljubavi”, odgovori Tuga, “tako sam tužna, da ne mogu.”

Kada je Dobra Volja prolazila kraj ostrva, toliko je bila zadovoljna da nije ni čula Ljubav kako je doziva.

Tada Ljubav začuje neki glas:

“Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom.”

Bio je to starac u malenom čamcu.

Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode.
Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime.

Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje:


“Znanje, ti sigurno znaš ko me je spasio?”

“To je bilo Vrijeme”, odgovori Znanje.



“Vrijeme?” upitala je Ljubav, “pa zašto bi me Vrijeme spasilo?“

Znanje puno mudrosti odgovori:


“Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu.”