14.04.2006.,petak

sapni mi...zaplaces li jos uvijek, onako ponekad, lezeci u krevetu s rukama ispod glave kad dobro znani taktovi najave «no woman, no cry? » kladim se da si zaboravio broj. (neka, i ja sam Tvoj.)
ili barem... sjetis li se kako si, kako smo...svak na svom kontinentu cekajuci zoru smirivali podivljalu krv brisajuc suze i pricajuc si sve ono...sve one lazi.
ne, nemoj se odmah ljutiti. znam da nisu bile lazi i da...al eto tako, danas... ma znas da jesen promjeni boje.

eh da. jesen. magla. frankfurt... kreativni nered, stanka, tjestenina sa tri vrste sira i - srce, sto mi to radis? (vidis, ne sjecam se vise ni jesam li Ti ikada rekla da to srce izgovaras na poseban nacin.)
u pravu si. divno je kad covjek sam sebe ne prepoznaje; zaboravi na epistemologiju, pocetne recenice aristotelove metafizike, kantovo slavno « sto mogu znati?»... da, divno je. divna je i sama spoznaja da nista ljepse nema. i sto smo znali, sto znamo...

cujes? da, prolazi vlak. isti onaj, isto doba...jos uvijek. sa dva putnika manje. jedan ih ispraca tamo na nekom peronu. dolaze, odlaze... krivi smjerovi. a drugi... eh, vjerujem da si uhvatio svoj i da, ne prepoznajuci se, znas kuda Te vodi. i nadam se...ne, nikad se vise nemoj prepoznati. jer to je sve sto Ti zauvijek pozeljeti mogu. i oprosti ako je premalo. (no mi znamo da nije, zar ne?)


ps. i molim Te, cuvaj Te taktove za mene. prepusti im se. i sapni, sapni mi ponekad. dok skupljam knjige online.
ja? ja cu za Tebe - osmijeh... svaki put kad sheva na onaj sasvim svoj nacin poskoci. pa cak i kad milan dobije gol. ta znas... srca rossonera velika su srca.
oprastaju.

«no woman, no cry» - mp3


a sad, idemo dalje. idemo do milana na veliki gradski derbi. idemo pobijediti.

objavila zli_girl, 17:23--Udri muski! (18)- Print? #