Zlatousta

Ovaj prelijepi križ donijela mi je moja prijateljica sa svog putovanja u Andaluziju. Sav je u bojama i veseo. Jako griješe ljudi koji misle da križ mora biti težak i ružan teret. Treba steći Milost da ga se prihvati i zavoli, tada bude ovakav. Moja prija putnica mene dobro poznaje. Ljepši poklon mi iz cijelog svijeta nije mogla donijeti.

Koliko lica ima ono što zovemo ljubavlju?
Razmišljate li o tome kad mislite da volite i nadate se da ste voljeni na isti način?
Mislite li da je ljubav samo jedna i jedina, tj. onakva kakvom je vi vidite i osjećate?
Poželjno je ne filozofirati previše o ljubavi, zar ne? Svi bismo mi voljeli da je doživimo i da joj se jednostavno prepustimo, ali što kad zaboli? Imamo li snage zagledati se u dubinu i tamo vidjeti što je posrijedi? Ljubav?
Postoji nekoliko skala ljubavi.
Najniža od njih je Eros. To je sebična želja za posjedovanjem drugoga, sebična želja da se ugodi tijelu. Dakle, ljubav kao želja za užitkom i ugađanju tijelu. Ova ljubav često onemogućava dublje upoznavanje i nježnost.
Na višem stupnju od ovog je Filia. To je prijateljska ljubav, spremna učiniti sve za prijatelja u kojem vidi -svoje drugo ja.
Na najvišem stupnju je Agape, biblijski izraz za ljubav. Ljubav kojom te ljubi Bog. Ljubav koja govori: Dobro je što postojiš. Tu je ljubav Bog objavio ljudima na križu i pokazao da je spreman umrijeti za svakoga od nas. Ova ljubav ne gleda naše mane, naše propuste ni promašaje. Ne pita jesmo li vrijedni ljubavi. Dovoljno je da postojimo, već smo voljeni.
Onaj tko ljubi ovakvom ljubavlju, brine prije svega za korist i napredak ljubljene osobe, a ne za ispunjenje svojih ćudljivih želja. Zbog toga duhovna ljubav često biva stroga, lišena bilo kakvih izljeva nježnosti i umiljatosti. Da li je to ljudima moguće, tako voljeti? Ili to samo Bog može?
Među svim ovim "stupnjevima" ljubavi i njihovim sadržajima ima razlike, ali nema suprotnosti. Bitno je odakle krećemo i kamo namjeravamo stići. Krenemo li od pogrešne "skale", teško i nikako ćemo dostići onu pravu.