mrtva priroda

ponedjeljak, 30.07.2007.

Dječje bolesti

Sjećam se, imala sam sedamnaesti rođendan. Počela sam ga slaviti još dan prije vrtoglavim pijanim skokovima u more. Bila sam obijesna, kako već samo šesnaestgodišnjak može biti obijestan i vikala sam na sav glas kako nikada više neću imati šesnaest. Skakala sam s najviše hridi jer sam htjela osjetiti bol, htjela sam osjetiti trenutak, htjela sam lupiti glavom o tlo... bilo što, samo da to zaista osjetim.
Tog sam dana odlučila da svaki dan treba biti bitan i nekako sam zamišljala da me čekaju neke velike stvari u životu. Odlučila sam i da ne smijem nevina dočekati osamnaestu: smatrala sam da bi to bila strašna sramota. Navečer, drugog dana, plakala sam jer mi tata nije čestitao rođendan, nije mi se ni nasmijao, samo mi je dao novac u ruke. Bila je to lijepa svotica, ali nije me razveselila.
Razmišljam o toj obijesnoj djevojčuri dok se spremam prevaliti trideset i neku. Baš sam bila simpatičan curetak...

<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?