mrtva priroda

srijeda, 29.11.2006.

Ovisnička tjeskoba

Sa sjetom gledam na razdoblje kad sam bila pušačica. Čini mi se da je tada sve bilo smisleno, a slobodno vrijeme bilo je oplemenjeno otpuhivanjem mirisnih, dimnih oblačića. S nostalgijom se prisjećam dugih ispijanja kava i bespredmetnih razgovora koji su izgledali kao da imaju smisao. Više sam uživala u druženjima, polemikama ili lamentacijama, i cijeli mi je život odisao boemštinom. Obično kolektivno opijanje dobivalo je šarm kulturnog pjesničkog kružooka, obožavala sam roštiljarke, izlaske i odlaske na koncerte. Ja sam patološki ovisna o ljudima i druženje mi je uvijek bilo najvažniji dio dnevnih aktivnosti.
Sada sam čista. Oslobodila sam se svih poroka i živim apsolutno uredan građanski život. Odlazim na posao i kući. Izbjegavam zadržavanje po kafićima jer sam shvatila da moram u potpunosti promijeniti stil života ukoliko se želim osloboditi groznog poroka zvanog cigareta. Ok, napravila sam to. Bio je to snažan zaokret i toliko poletan da nisam osjetila bol. Ufurala sam se da sam čvrsta i da mi takve sitnice ne predstavljaju problem u životu, no tek sada, nakon gotovo dvije godine, uviđam da možda i neću izdržati. Zapravo sviđa mi se prijašnji stil života. Ova puristička ja kao da i nema previše veze sa mnom, ili je razdoblje razuzdanosti i previše trajalo da bih ga jednostavno prekrižila i započela isponova.
Sada sam stalno nervozna i nezadovoljna, izjeda me dokučiva svakodnevica. Bilo je zanimljivije biti lud i neuračunljiv.
Voljela bih večeras izaći i piti s frendicama. Onako, lagani babinjak s puno tračeva. Ništa intelektualna proseravanja. Pušiti i uvlačiti u sebe te izdisati dim s posebnim zadovoljstvom. Po mogućnosti završiti na nekom dobrom koncertu punom dobrih frajera, možda nešto zarolati...
Jutro dočekati raspravljajući o smislu života i ljubeći se s nepoznatim frajerom na obližnjoj plaži.
Bilo bi lijepo opet imati osamnaest godina i raditi si stvari koje ti štete ni ne razmišljajući o tome.
Ponekad čeznem za razdobljima kad sam bila glupa i nerazumna.
Ponekad ih se sramim.
Nije li to apsurdno?
Moram zauzeti zdrav stav prema vlastitoj mladosti.

29.11.2006. u 20:12 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

moždane iluminacije s juga Istre

Linkovi

sanjapm.com

ODA DLAKAMA

Rastu
na pravim
i krivim mjestima.
Izrastaju i urašćuju
u mene.
Prkoseći kemijskom
i mehaničkom
trijebljenju
one snažne i uporne
u svojoj želji za životom
probijaju membrane,
estetske kanone
i granice
dobrog ukusa...
Moje vjerne druge
i krvne neprijateljice,
suborci i saputnice,
supatnice
u borbi
za savršenstvo.
Na kraju će me pobijediti,
i nakon što me više ne bude
one će biti zadnje
što sam dala od sebe,
što sam poslala u svemir...
Ipak, moja će biti zadnja,
bar tada.
Dati ću se
kremirati.

Image Hosted by ImageShack.us

< >

free web counter
free web counter