Sa sjetom gledam na razdoblje kad sam bila pušačica. Čini mi se da je tada sve bilo smisleno, a slobodno vrijeme bilo je oplemenjeno otpuhivanjem mirisnih, dimnih oblačića. S nostalgijom se prisjećam dugih ispijanja kava i bespredmetnih razgovora koji su izgledali kao da imaju smisao. Više sam uživala u druženjima, polemikama ili lamentacijama, i cijeli mi je život odisao boemštinom. Obično kolektivno opijanje dobivalo je šarm kulturnog pjesničkog kružooka, obožavala sam roštiljarke, izlaske i odlaske na koncerte. Ja sam patološki ovisna o ljudima i druženje mi je uvijek bilo najvažniji dio dnevnih aktivnosti.
Sada sam čista. Oslobodila sam se svih poroka i živim apsolutno uredan građanski život. Odlazim na posao i kući. Izbjegavam zadržavanje po kafićima jer sam shvatila da moram u potpunosti promijeniti stil života ukoliko se želim osloboditi groznog poroka zvanog cigareta. Ok, napravila sam to. Bio je to snažan zaokret i toliko poletan da nisam osjetila bol. Ufurala sam se da sam čvrsta i da mi takve sitnice ne predstavljaju problem u životu, no tek sada, nakon gotovo dvije godine, uviđam da možda i neću izdržati. Zapravo sviđa mi se prijašnji stil života. Ova puristička ja kao da i nema previše veze sa mnom, ili je razdoblje razuzdanosti i previše trajalo da bih ga jednostavno prekrižila i započela isponova.
Sada sam stalno nervozna i nezadovoljna, izjeda me dokučiva svakodnevica. Bilo je zanimljivije biti lud i neuračunljiv.
Voljela bih večeras izaći i piti s frendicama. Onako, lagani babinjak s puno tračeva. Ništa intelektualna proseravanja. Pušiti i uvlačiti u sebe te izdisati dim s posebnim zadovoljstvom. Po mogućnosti završiti na nekom dobrom koncertu punom dobrih frajera, možda nešto zarolati...
Jutro dočekati raspravljajući o smislu života i ljubeći se s nepoznatim frajerom na obližnjoj plaži.
Bilo bi lijepo opet imati osamnaest godina i raditi si stvari koje ti štete ni ne razmišljajući o tome.
Ponekad čeznem za razdobljima kad sam bila glupa i nerazumna.
Ponekad ih se sramim.
Nije li to apsurdno?
Moram zauzeti zdrav stav prema vlastitoj mladosti.
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moždane iluminacije s juga Istre
sanjapm.com
Rastu
na pravim
i krivim mjestima.
Izrastaju i urašćuju
u mene.
Prkoseći kemijskom
i mehaničkom
trijebljenju
one snažne i uporne
u svojoj želji za životom
probijaju membrane,
estetske kanone
i granice
dobrog ukusa...
Moje vjerne druge
i krvne neprijateljice,
suborci i saputnice,
supatnice
u borbi
za savršenstvo.
Na kraju će me pobijediti,
i nakon što me više ne bude
one će biti zadnje
što sam dala od sebe,
što sam poslala u svemir...
Ipak, moja će biti zadnja,
bar tada.
Dati ću se
kremirati.