Opet nailazi dobro poznati val - val depresije.
Uglavnom se sve svodi na sporadičnu izmjenu teško kontrolirajućeg bijesa i gorkog pomirenja. Što je najgore (ili najbolje), mislim da nije greška u meni, već u nevjerojatnoj koincidenciji da sam se rodila u ovo nevjerojatno vrijeme, na ovom nevjerojatnom mjestu, što mi je Bog (očito zabunom) dao oči, uši i lijep pis mozga, a sa svime se time jednostavno nisam u stanju nositi. Osjećam se poput napete strune dok koračam gradom i prožima me svaki titraj oko mene, osjećam tuđe misli, tuđe poglede, čujem hihot, netko iza otvorenih prozora pali radio...
Slušam šum gluposti koje nadiru, penju se uz moju odjeću, upijaju u tkaninu, napreduju prema glavi! Još imam snage vrisnuti. Možda bi netko i dignuo glavu? Mogu baciti pepeljaru s nekog stola u prolazu u obližnji izlog Borova. Mogu se polegnuti na tlo, ispružiti noge i ruke, i otkotrljati se u suprotnom smjeru...neka me preskaču slučajni prolaznici.
Stišćem torbu uz tijelo pokušavajući otjerati gotovo opipljivo ludilo koje mi dašće za vratom. Kupujem kruh, mandarine i kamilicu.
Odlazim kući, pripremam ručak, kuham si kavu...
Mogla bih početi pušiti.
Sutra ću opet na posao. Slušat ću jutarnju emisiju na radiju dangubeći na semaforima. Promatrat ću vozače u drugim automobilima i razmišljati kako oni možda imaju više od života. Na poslu ću kimati glavom, odobravati i praviti se da je sve što nadređeni predloži potpuno suvislo. - Da, da, da...- ponavljat ću ritmično čitavih osam, devet sati.
Naviru vijesti iz svijeta : Glavaš, plinovod u Istri, Tanja je izjavila da.., Segolen uvjerljivo.., oružana pljačka u.., nesreća u rudniku, poginuli, mrtvi , ranjeni...posvuda gnojne hrpe mesa - sve oko mene zaudara na smrt.
Moram kupiti novi puder za lice. Ljetni mi više ne odgovara, a prošlogodišnji se potrošio. Lice mi stari i teško je podnijeti svoj lik u ogledalu.
Ja sam možda jedina na svijetu koja razumije Marlene Dietrich.
Još dopire do mene: započeo štrajk srednjih škola, sutra se pridružuju i osnovne, Tom Cruise...
Osjećam kako snažno nadire val...
Tonem.
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moždane iluminacije s juga Istre
sanjapm.com
Rastu
na pravim
i krivim mjestima.
Izrastaju i urašćuju
u mene.
Prkoseći kemijskom
i mehaničkom
trijebljenju
one snažne i uporne
u svojoj želji za životom
probijaju membrane,
estetske kanone
i granice
dobrog ukusa...
Moje vjerne druge
i krvne neprijateljice,
suborci i saputnice,
supatnice
u borbi
za savršenstvo.
Na kraju će me pobijediti,
i nakon što me više ne bude
one će biti zadnje
što sam dala od sebe,
što sam poslala u svemir...
Ipak, moja će biti zadnja,
bar tada.
Dati ću se
kremirati.