mrtva priroda

nedjelja, 05.11.2006.

Bespuća hrvatske zbiljnosti

Pitanje o kojem danas želim razglabati je kako se roditi kao Hrvat, živjeti i raditi kao Hrvat , a ne poludjeti? Kako otvorenih očiju i trijezno kročiti kroz život, gaziti naše autoceste, prtine i makadame, i sizifovski se vječno uspinjati na pitome brežuljke Lijepe naše uvijek iznova vjerujući da da je baš ovo po kojem gazimo, posljednje brdo u nizu naših uspona i padova, i da će baš nakon ovog uspona napokon granuti sunce i ogrijati nam ledene kosti.
Zapravo, umjesto onog simpatičnog paketića (Sretna beba) koji mali Hrvati dobivaju u rodilištima, trebalo bi im darovati "Ilustrirani priručnik za preživljavanje na balkanskim gudurama". Bolje ga je ne specijalizirati samo na Hrvate zbog tržišne ograničenosti jer bjelodano je da ista egzistencijalna trvenja imaju i naši "zločesti" istočni i zapadni susjedi, no spominjući njih u nazivu mogli bismo odbiti i brojne domaće konzumente "čiste hrvatske rase" koje bi spominjanje nekog "manje starog" ili "manje slavnog" naroda moglo uvrijediti te kao potrošače i odbiti. Razmislit ću, jer zapravo vjerujem da i samo spominjanje Balkana može negativno djelovati na prihvaćanje proizvoda u najširih masa, a pri tom naravno mislim na onaj najširi sloj, nedefiniranu siva masa koja se u civiliziranom svijetu naziva srednji sloj, a u nas nema taj cijenjeni status koji "smrdi" na sigurnost i obilje. To su, zapravo, svojevrsne metastaze parazitski nakupljene oko zdrave jezgre hrvatskog društva zbijene u guste redove oko kičmenog stupa, svijetlih primjeraka zanimljive kombinacije specifičnog oblika lubanje, romantičnog nacionalizma i trgovine oružjem (odnova urbanizacijskim planovima i nekretninama), koji vodi državu i drži je uspravnom.
Da ilustriramo: postoji kičmeni stup, hrskavične nakupine i kompleksni krvožilni sustav oko njega te boleština zvana sednji sloj koja guši funkciju i smisao same konstrukcije. No, na srecu taj je široki sloj vrlo jednoobrazan i njime je vrlo lako manipulirati. U njemu je tako malo znanja, a tako puno gnjeva koji je teško kontrolirati, ali ga je vrlo lako kanalizirati - tu se krije moć države kao organizma (to je još starom Adolfu bilo jasno).
I sad, gdje je ta hrvatska mladost koja odrasta po narodnjačkim kafićima, vadi pištolje i gazi po papučicama teško stečene imovine svojih predaka, a ako ih zapitaš nisu sigurni koliko ima kontinenata, a možda ni dana u godini... Kažu da ih turbo folk dira u dušu... Kažu da je Thompson veliki pjesnik... Tvrde da sve to ima smisla, da će biti bolje, da mržnja i ogorčenost koju srećemo na svakom koraku nisu stvarni, da prostakluk i vulgana pop kultura imaju umjetničku vrijednost, da su odraz vremena u kojem živimo, da su sveprisutna pljačka i manipulacija samo zablude nastale optičkom varkom uslijed krivog loma svjetlosti, da novac zapravo nije bitan, da su bitni ljudi... Kao da živim u cirkusu - freak show i iskrivljena ogledala. Riječi i njihovi odjeci. Mala zemlja ili veliki kupleraj koji predvode kezave kurve, diletanti i licemjeri. Duboki antagonizam nastao prodirućom lavom pastirskog rokenrola na stoljetnim granicama uljuđene Austrije i priprostih krezubih Vlaha...


STARA PJESMA


O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

***

A. G. Matoš
Možda bi bilo dobro zaključiti nekom pučkom mudrošću u stilu neuništivosti gluposti, utvrditi da je "dobra" umjetnost zapravo uvijek aktualna ili da se povijest ponavlja...U svakom slučaju, mislim da će svatko pronači pouku za sebe.

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?