mrtva priroda

četvrtak, 02.11.2006.

Buridanov magarac

Upravo sam šokorana jer sam jučer pisala nešto tako važno i pametno, trudila sam se, citirala Krležu i Matoša, po dobrom starom običaju popljuvala sve što vidim oko sebe i ono što nosim u sebi i zaokružila cjelinu ustvrdivši kako je umjetnost doista vječna, da bih danas zapanjena shvatila da je briljantna izlučevina moje sive mase zauvijek nestala u bespuću mreže.
I kako ne započeti ovaj post psovkom?
MIsli koje sam jučer tako pažljivo sročila, danas su neponovljive. Baš je Lvki rekao u jednom intervjuu da mu je zlo od pomisli na silne krasne pjesme koje je izgubio zauvijek ne zapisavši ih odmah nakon što ih je smislio. Izgubljene misli su poput pobačene djece. Uvijek ostaju u nama, u tihoj nostalgiji za nekim drukčijim odlukama, boljim idejama, drugačijim raspletima... Ljubavi koje nismo konzumirali, djeca koju nismo imali, ideje koje nismo pohranili na sigurno...Tako mnogo toga nismo, a opet mi se čini da sam i previše toga u životu napravila i rekla. Osjećaj za mjeru mi nikada nije bio karakteristika, a usto i ne volim propuštene prilike...
Zamisli, prema crkvenom nauku možeš sagriješiti na četri načina: MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM I PRoPUSTOM!!! I sad si ti misli?! Trebalo bi živjeti balansirajući na tankoj žici zvanoj razum. S mišlju se mogu nositi iako ih je teško kontrolirati, no već mi riječi počinju biti problem jer one su mi brže od misli, one samo lete i izlijeću iz mene poput šišmiša i potpuno su van moje kontrole. Pokušavala sam malo raditi na samokontroli. Pokušala sam svaku rečenicu smisliti u potpunosti u glavi prije nego što ju izgovorim, ali osjećala sam se malo lobotomizirano. Doduše rečenice su bile pametnije, lijepo sročene i odisale su finoćom i naobrazbom, no to jednostavno nisam ja. Moje me riječi često iznenade, one su nekad pametnije, a nekad i gluplje od mene, zapravo, najrijeđe su one odraz same mene. Ja sam medij i kroz mene progovaraju bogovi - ne mogu imati nadzor nad time.
OK, s riječima je donekle jasno, ali što ću s djelima i propustima? Kako znati što treba zgrabiti, a što propustiti? Kako znati na koji vlak uskočiti? S kim se mrknuti? Kojoj sekti pristupiti? Meni je šesto čulo odumrlo i nemam "unutarnji glas" (vanjski su glasniji) te samim time najčešće trošim dane na premišljanja i vaganja umjesto da zaigram pa što bude.
Ako ikada napišem roman, zvat će se Buridanov magarac! Ako ime nije zaštićeno... NI žute zmije, ni kameni psi, ni raznorazni anđeli...samo jedan magarac koji nikako da shvati.

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?