Cudna sam si... U zadnje vrijeme, ma sve mi je cudno...
No da ne filozofiram, idem pisati malo...

24.01. - Bili smo u OTV Domu.. Hm, pardon Boogaloo-u, (ajme uzasno zvuci), na jednom koncerticu benda koji se naziva Helloween... Bilo je preeedobro... Naskakala sam se, izvristala, bilo je bas super i ni sekunde mi nije zao sto smo isli :)
Prosle smo godine bili u Zadru, i bilo je genijalno, pa zasto nebi i sad :)

- jedino se valjda samo u ovakvim trenutcima dogodi da mi je zao sto nisam visoka bar 2 i pol metra , jer kad mi se stane tak neko ispred mene, uzas, ne vidim nikaj... Al to su samo takvi trenutci, inace sam zadovoljna visinom ...

27.01. - Bili smo u Močvari, na nekakvom Funky time događanju.. Naime, neka mjuza 70-ih, 80-ih... A to obožavam... Ma, preslabo je rec obožavam :)
(tek sad skuzih da malo mi slova imaju kvacice, malo ne, ah, naviknite se )

- Bilo je isto suuper... Naplesala sam se, naskakala ko luda, izvrištala.. Ma genijalno... Popila dve pive i poludila.. Jest da mi je neugodno to priznat, al bar ne moram trosit.. To ide tak kad dulje vrijeme ne pijete...
Radila sam do 22.. Dosli smo tamo oko 23.. Ostali do nekih pol 4 mislim.. Dosla doma u 4, pol 5... GENIJALNO... Stvarno zelim da ovog bude vise.. Nema bas puno takvih stvari na nasoj 'sceni'...

Eto, i sad sam doma... Apsolutno me sve zivo boli, od nogu do glave.. Doslovno, jer me glava boli.. Boli me vrat, jedva hodam.. Ma, presmijesno... To je tak kad pretjeram.. Al ni ovog mi nije zao, jer kak moj dragi veli, ovakvi izlasci i muzika koju volim su meni punjenje baterija :)

Sad u ponedjeljak imam ispit, u utorak i u srijedu isto po jedan... Bit ce zanimljivo... Glava me ubija, sve me boli da nemrem normalno sjedit, a jos bi trebala ucit... Zeznuto je kaj mi sad dolaze dva najbitnija ispita o kojima mi prakticki visi godina... Prvi je ovaj u utorak...
Eh, nista, vidjet cemo.. Drz'te mi fige... Odoh ja lagano spat, zelim vam svima ugodan vikend, dobre ocjene, u skoli, na faksu, lijepu placu na poslu i vise od svega zdravlja...

Aaaa, dodje mi da se pocnem YOGOM bavit
Ne pitajte me zakaj.. Mozda jednom i budem...
Pa pa :)

(p.s. hvala na lijepim komentarima u proslom postu :)
p.s.2 - zahvaljujem mom najdražem što tako dobro liječi glavobolje :) I što me čini sretnom )

Sve što imam,
propalo je djetinjstvo...
Napuštena mladost...
Pusti snovi, i nemoguće želje...

Zašto su neke stvari tako teške, zašto krv nije voda,
i zašto su mi želje toliko daleko? Toliko neostvarive?

Zašto boli svaka uspomena, zašto moje suze teku svakoga dana?
A stvarno ne znam...

Da bar mogu otici, daleko.... Daleko prema suncu da ne vidim mrak...
Da živim pod zvijezdama, uz rijeke i potoke...
Da živim u planinama...
Gdje nema nikoga, gdje nema ničega....
Samo ja i ... I jedna osoba...

Ne tražim puno, čak mi ni to nisu želje.... Ali opet boli, jer daleko su snovi...
Vječnost je do ispunjenja želja... :(

Se sjećate ovoga...?

Neki ljudi padnu i opet polete
ja bi htio al ne mogu bez tebe.

A letio sam nekad,
letio i ja
imao sam krila,
krila leptira.

Ima nesto tuzno, tuzno u meni
sto mi ne da da ja opet poletim.

A letio sam nekad,
letio i ja
imao sam krila,
krila leptira.

Visoko je nebo, bog i andjeli
ali ja ne mogu gore kao ti.
....

Razmisljala sam ovih dana, o cemu sve pisati.. Imala sam ideja...
Palo mi na pamet, prvo nesto tuzno, jer sam i ja bila tuzna.. Pa mi je palo na pamet da to nema smisla.. Da je i onako previse svega tuznoga, da ljudi vole citati vesele stvari, pa sam smislila jednu slatko veselu pricu.. No, tad sam bila vesela..
I nakoncu, nista od svega.. Raspolozenja se promijenise, i ne znam vise sto reci...
Najbolje je ovako, kad me pukne, napisati nesto...

Sad sam lose volje... Totalna standardna depra radi mojih gluposti... Radi svih sranja kaj se desavaju, radi kojih sam si sama kriva... Najgore od svega, je sto zna gdje grijesim, sto trebam ispraviti, i ne mogu... Trebam psihijatra :)))) Ili ona logika, ocu dozivjet neku nesrecu, ili nesto kao ono u filmovima.. Kad ljudi dozive nesto, pa pocnu cijenit zivot...
Mozda tak nekaj meni treba... Jer stvarno mrzim samu sebe.. To nije zdravo...

No, da se odvratim od silnih ruznih misli...
Pjesma...
Pjesma me vraca u proslost, dane djetinjstva, kad bilo je lijepo.... Pjesma je divna, kad ju cujem placem ko kisna godina... Dobro, ima jako puno stvari koje me rasplacu, a kad mene nesto rasplace, to je znak da je stvar (pardon na izrazu) NENADJEBIVA :D
Ili kad mi se zaplese, onda je isto predobra, lool...
Eto, sad se placem, pa je bas prigodna stvar, kaj ne :))

MOM NAJDRAŽEM JE DANAS ROĐENDAN...
Već sam mu svugdje čestitala di sam se sjetila, al nije na odmet i ovdje... Pa...

SREEEEETAAAN ROĐENDAN LJUBAVI :)

Svima SVE NAJBOLJE u 2006......
Mail sam poslala svima od kojih sam nasla mailove, oni koji nisu dobili.. Eto slikice za sve... :)

SRETNA NOVAAAA :)