|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
prašina u tami
Zatvoriti oči nije rješenje. Nikada nije bilo i neće biti. Prividan bijeg od nekih stvari, koje nas zatvore i ne daju nam da se osvrnemo, nikada nije bio uspješan. A najteže je prihvatiti. Jer inače, vrtimo se u krug... I sve postaje toliko nestvarno, sve se gubi pod iluzijom nečeg stvorenog na lažima. Ne, to nije maska na licu, to je novo, umjetno lice koje pokriva ono stvarno, davno izgubljeno. Hajde, pojačaj glas te tišine. Da ne čujem sve one jebene riječi što ih oni govore. Da ih ne čujem, da se ne smijem kao kakva budala jer bih upravo tako reagirala. Da me ne bi poprijeko pogledali, jer je izraz mog lica drugačiji od njihovog, da ne okrenem očima, a to tako volim raditi. Najteže je suočiti se s istinom, nije li? Ovi su dani samo odraz kraja u beskonačnosti, ništa više.  Sunce je ugasnulo. Kao i prije, oči se zatvaraju, ponovno prilazeći onom svijetu kojeg su se bojale. Mogu se otvoriti. Ali ne žele. To je sada suviše nepotrebno. Jer vrtimo se u krug...
63 komentari
u daljini, dalje od svijetova, anarhija.
Sanjam sam pod ružičastim nebom i pitam se, hoće li postati stvarnost? Netko može reći tako malo, a da mi to znači sve, a nekada je puno riječi - jednostavno premalo. I sada kompliciram. Neću tražiti puno, samo jedan iskren osmijeh. Našla sam svoje mjesto pod suncem, upravo ovdje, posvuda. Ovaj svijet je za mene postao samo jedna velika igračka.  I baš volim izvikivati tvoje ime na ulici. I sjediti na hladnom betonu znajući kako to nije dobro. I razgovarati s vjetrom. I primjetila sam kako ne volim psovati. I kako se dugo nisam vozila osječkim tramvajem. Zar ja tako dobro lažem??
72 komentari
daleko od ovoga svijeta...
Jesam li ikada rekla kako ne volim nositi zimsku kapu? Jesam li ikada rekla kako ne volim u 7 navečer pogledati van i pomisliti kako je kasno? Jesam li ikada rekla kako se ne volim smrzavati u svojoj sobi? Jesam li ikada rekla kako se ne volim ujutro probuditi, pogledati kroz prozor i ne vidjeti zrake sunca? Jesam li ikada rekla kako ne volim snijeg? Sada jesam. I stvarno ne volim. I stvarno mi je glupo otići sada u bilo koji trgovački centar i gledati u božićne ukrase, ne vjerujući da je već počelo, ne vjerujući da je ljeto završilo. Teško mi je pisati jer mi je tipkovnica ljepljiva. Prolivena kava od jučer. I osjećam se krivom jer mi nije uništila samo tipkovnicu, nego i knjigu iz knjižnice -.- fak. Ali mi je prilično kul hodati navečer probijajući se kroz maglu i gledati paru kako mi izlazi na usta i poigravati se sa svjetlom noćnih svijetiljka koje su ionako preslabe. I prilično je kul biti daleko od ovoga svijeta...  I jednom kada shvatiš, kraj ne postoji. Mi smo samo prolaznici...
82 komentari
for you <3
Mojoj sreći nije bilo kraja kada mi je prije točno tjedan dana ona rekla na msn-u da dolazi u Osijek. I jedva sam dočekala da prođe tih tjedan dana, da se napokon vidimo. Sjećam se kada mi je prvi put ostavila komentar na ovom blogu (uf, kad je to bilo...XD) i svih onih divnih komentara i razgovora na msn-u. I danas sam ujutro sva sretna istrčala na ulicu i nestrpljivo hodala po kolodvoru dok sam je čekala. Najviše sam se bojala onoga "što ako ne bude ovako kao što je preko bloga?" Ali je, još i bolje. Ona je predivna, prelijepa cura s kojom sam stvarno mogla pričati o svemu, dotakle smo se svih tema i mislim da sam se danas zazbilja pošteno nasmijala.  Naše starke su obišle skoro cijeli Osijek. I vidjela sam neke zanimljive stvari za koje nisam znala ni da postoje :D I vidjet ćemo se opet, da, da... Hvala ti na svemu :)
61 komentari
paradoks moje stvarnosti
Prošlo je, euforija se vratila... I sada se osjećam tako prazno što je jebeno dobro. ^^ Slušam vas, ali ne čujem. Gledam vas, ali ne vidim... Čujem samo melodiju u mojoj glavi i vidim ono što zapravo i ne postoji, osjećam se kao da letim, ali sam savršeno prizemljena i što je najbolje, više se ne živciram ni zbog čega. I stvarno bih voljela znati da nikada nije prekasno...  Želim ići u jednu dugu jesensku šetnju. Želim trčati po šarenom lišću sa svojom novom plavom kapom na glavi. Želim da tada ne puše vjetar. Ali ne želim biti sama. Ona je prijateljica kakvu treba zaslužiti. A ona kakvoj se možeš samo nadati. No njoj možeš uvijek sve reći. <3
51 komentari
još pamtim dan kad smo se sreli
I stajat ću i gledati u prazno. I dopuštam si to. I u samo nekoliko trenutaka sve se vrati, srce ti počne brže kucati, i želiš ga zaustaviti, ali ne možeš. I mokre ceste nose sjećanja... Želim...želim puno toga i ne mislim da tražim previše. Želim da uputiš jedan svoj osmijeh samo meni i želim ti uzvratiti. Želim da opet budemo sami zajedno. Dani su jednostavno predugi... Ti si san koji ne želim sanjati, ali uživam u njemu. Da. Lako je reći, teško učiniti. I sve je to ljudski... Te plave oči što ti zarobe misli. I ne daju ti mira. Ovako ili onako, sjebano. I ti si kreten, ali ja sam glupača. I opet smo na istome. Ničemu. I ne pravi se da ne razumiješ... UPDATE 4.11.
58 komentari
|