|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
kao ples na vatri
Upala mišića prolazi, polako. Ali mogu reći da sam dobro. Razgovor s njim me potakao na ovo. I ponašanje nekih ljudi. O da, žao mi je što nisam kao vi, što me ne zanimaju neke stvari za koje vi mislite da su kul. Žao mi je što sam drugačija i što to volim, što mi nisu smiješne vaše često idiotske fore, što se ne povodim za većinom. Žao mi je što imam svoje mišljenje, i što volim glazbu za koju vi nikada niste ni čuli. Žao mi je što se ne trudim prerano odrasti, iako nažalost jesam. Žao mi je što nemam potrebu biti kao vi. O ne, nije mi žao...drago mi je. Ustvari, žao mi je kad vas vidim.  I želim u Zagreb, na predstavu o Janis Joplin. Mislim da u zadnje vrijeme postajem patetična. Ali se i dalje branim sarkazmom što je jedanko dobro koliko i loše. Posudila sam Kosu. Želim opet gledati. I mogla bih stalno. Kada bih slušala sama sebe, mislim da bih shvatila koliko sam nesigurna u neke stvari i izgubljena. I ne znam si pomoći. UPDATE 1.11.
46 komentari
zamisli da me nema
Hrabrost je ludost. Svakako. Ali tom ludošću nadvalamo sebe i što je najbolje, pomaknemo granice. I tako možemo u nedogled. Ali gdje je kraj? I što ga određuje? Već dugo nisam gledala kroz prozor a da su mi zasmetale kišne kapi. I to mi pomalo fali. Želim kišu, samo jedno jutro, nakratko, ali dovoljno da se dogodi neka promjena. U zadnje vrijeme često čitam o plavookim idiotima. Smijem li ja napisati nešto o tome? Vjerojatno smijem. Ali neću. Neka to ostane za mene. *recimo da se sad na mom licu pojavio smješak koji dugo nitko nije vidio ali toga možda i nije bilo pa neka ovo ostane nedovršeno*  Kako sam se razočarala u neke ljude. U samo nekoliko trenutaka vidiš toliku ispraznost u naizgled malim stvarima. I ne zanima me što će drugi reći, ja ću se uvijek osjećati superiorno u blizini takvih ljudi. Možda i nisam bolja od njih, ali znam da nikada ne bih tako razmišljala. Da, to je mala stvar, ali ne shvaćaš koliko to nekoga boli. O da, svi smo mi samo ljudi... UPDATE 25.10. UPDATE 26.10. UPDATE 27.10. vratite se!
56 komentari
kao da koračaš u nekom drugom svijetu
Hvala vam svima. I jako mi je žao što ne možemo stvarno pričati, što nam je blog i msn jedina veza. Divim se zrelosti i iskrenosti koje pronalazim u neobičnim ljudima. Lako je shvatiti koliko je cinizam lijepa stvar, a djetinstvo najljepše doba. I nerijetko poželim da moj talent bude tako izražajan kao njezin. Uvijek bih se mogla pronaći u toj ljepoti i mašti. Zabljesnuta šarenilom nastavljam svoj put u izgubljenoj zemlji, dok me vodi posebna jednostavnost koju jednostavno moraš voljeti. I želim se osjećati kao princeza i nositi tu tajnovitost u sebi. Želim biti tako hrabra. Želim vam reći da vas jako volim.  <3
69 komentari
samo jedan pogled je dovoljan da zaboravim sve
Trčeći od stvarnosti moguće je vidjeti nevjerojatne stvari. Ponekad se poželim izgubiti u gomili i osjećati se kao da sam na vrhu svijeta, kao danas. Samo jedan veliki skok i biti ću dio svog ružičastog neba. Ništa nije nemoguće... Da li je to san? Ne, to polako počinje biti stvarnost... I u sebi zbog toga ludim kao kakva klinka. Valjda imam pravo na to, ne? I u sebi skačem od sreće iako to ne pokazujem. Samo jedan pogled je dovoljan da zaboravim sve...Ali skriveno negdje daleko, puno više toga ni u čemu. Ne, ni sama to ne razumijem i ne tražim dalje ništa više. O da, to mi je trebalo.  Sve je prolazno... Plešući mislima u daleko izgubljenom svijetu prazno gledam u onaj pred mojim očima. I ponekad se osjećam kao pokvareni lopov koji ti krade vrijeme. I to radi s velikim osmijehom. Frustracija prisutna. Ali nestat će. Jučer - dva i pol loše provedena sata u kazalištu. Maah, glupost... I još uvijek okrečem svojim crnim očima. btw. Pupsi, vrati se!
65 komentari
hodam praznim ulicama
Ponekad što god napravili nije dovoljno. S nekim ljudima stvarno nije tako lako...I to je upravo ono što te iz dana u dan izluđuje.  I kada nestanu sve sjete, obećaj mi da ćeš zauvijek ostati dijete.
61 komentari
we're freaks and we're proud <3
Hodajući praznim prostranstvima ništa ne postižući, lako je izgubiti nadu. Ali osjećaj praznine je sveprisutan. Kako je lijepo pristojno odgovarati na nepristojna pitanja... Pogled seže u ružičasto nebo i daljinu suhe, sive ceste. Ne želim društvo. Ne. Ponekad je dovoljno tako malo da upoznaš nekoga, a ponekad imaš osjećaj da ti ni sve vrijeme ovoga svijeta ne bi bilo dovoljno. Ona: Tebi ona nije ružna? Ja: Ne. Ona: Ajme... Ja: Nema ružnih ljudi. Ona: E ima, ima... Ja: Vjeruj, nema. Ljepota je u svakome. Ne ona unutarnja u koju gotovo nitko i ne vjeruje, nego ona vanjska, jedina koju gledamo. Mnogi toga nisu svjesni. A nekima je teško objasniti razliku između samosvijesti i umišljenosti. Možda je moj pogled na svijet iskrivljen. A postoji li uopće onaj ispravni?? Ne.  Jebene ljubavne pjesme. Nimalo ih ne volim. Uvijek su toliko lažne. Toliko lažne i isprazne. A iskrenost je negdje daleko. Pokušavajući dotaknuti nebo, mogli bismo pasti i požaliti. Ali ja ipak želim dotaknuti ono ružićasto nebo. Jer nedostižno će uvijek biti zanimljivije. Tamo je i običan svijet, koji ću jednom pronaći. A ti ostaješ samo neprežaljeni san kojeg se ne uspijevam riješiti. Ali ja želim sanjati... Daughter of rage and love.
71 komentari
friday i'm in love.
Vidjela sam i crveni list na drvetu neki dan. Ok, jesen je počela. I uveseljavaju me ove visoke temperature i dani kada ne moram nositi kišobran. Moje su starke još suhe, šarenilo posvuda i sunčeve zrake koje mi zakljanjaju pogled. Savršeno. Ovakvu jesen volim. Vjerujem u savršene trenutke apsolutne sreće ili tuge. Vjerujem da sve ima svoje značenje. Pravi trenutak? Teško je znati. Neke stvari ne mogu tako lako pasti u zaborav, izgubiti se. Počinjem vjerovati u sinkronicitete. Ima li sve neki svoj smisao? Ne znam. Možda i ne mora imati, možda je dovoljno samo ono što vidimo, možda to ne trebamo razumjeti. Razumjeti sebe je teško. Razumjeti druge je nemoguće.  Ne žalim ni za čim. Dapače, smijem se tomu. I imam osjećaj da je ovako trebalo biti, koliko god me to nekada znalo rastužiti, koliko god sam znala poluditi zbog toga, sada mi se to činilo potrebnim. Sada mi se to čini u redu. Zato i počinjem vjerovati. Prilično je smiješno čuti dvanaestogodišnjakinju s toliko običnom pričom kako govori o ljubavi. Bit će još smiješnije spomenuti joj to za koju godinu i slušati ju kako tvrdi suprotno i govori da sam ja u krivu. I iako je jako draga, nije ni blizu zrelosti, niti, kao ni ja, ne zna ništa o životu. I opisuje svoju zaluđenost kao ljubav. Ne želim se raspravljati, pa se smijem u sebi. Ljubav...da baš. Kasnije ćeš drugačije razmišljati. Ali sve je to ok. Sve je to samo dječja igra koju sam odavno prestala igrati. Daughter of rage and love. UPDATE 4.10. Janis Joplin 19.1.1943. - 4.10.1970. Sretan 14. rođendan Pupsi i 13. Z. Volim vas <3.
71 komentari
|