summer has come and passed.

nedjelja, 31.08.2008.

"When I'm sad, she comes to me
With a thousand smiles, she gives to me free
It's alright she says it's alright
Take anything you want from me, anything
Anything."
(Jimi Hendrix)

Ovo je na neki način moj zadnji ljetni post, jer za mene ljeto završava kada počinje nastava.
Promijenila sam adresu. Sada sam little-wing, po pjesmi Jimija Hendrixa čiji sam ulomak stavila na početak posta. Zašto (?) Zar je važno (?) Ne.

Zadnji dan škole svi smo bili nevjerojatno sretni da vam to ne mogu riječima opisati. I uživala sam u tome.
I iako sam na početku praznika mislila da će ovo ljeto biti predugo i da ću jedva dočekati povratak u školu, nije bilo tako i drago mi je zbog toga.
Ovdje sam bolje upoznala neke ljude koje znam i cijeli život, promijenila su se neka moja razmišljanja [na bolje] i drago mi je zbog toga.



Na moru sam doživjela vrhunac ovog ljeta i mogu reći da ću te dane dugo pamtiti. Hvala ti za sve.

I sada ovo pišem s osmijehom na licu.
I mogu govoriti o tome s osmijehom na licu.
I mogu se sutra pojaviti s osmijehom na licu.
I mogu reći da sam doista sretna.

U ovom trenutku jednostavno mi je drago da sutra počinje nova školska godina. Iako još ne vjerujem, drago mi je.

I mogu reći da sam stvarno doživjela ove praznike. S osmijehom na licu.
Želim vam svima sretan početak nove školske godine i još više uspijeha. Ljeto je bilo čarobno. Neka tako bude i dalje.


Daughter of rage and love.

58 komentari

Potaknuta anketom koju provodi blog.hr s pitanjem koliko godina imaju blogeri i još nekim drugim stvarima, pišem ovo. Neki su se malo poriječkali oko te ankete jer neki stariji misle da "klinci" ne bi trebali pisati blogove i obratno.
Zar su godine toliko važne (?)
Ja mislim da blog ne bi trebao pisati nitko tko nema što pametno za napisati. Koliko god godina imao.

Godine nisu mjerilo zrelosti.
Mnogi imaju predrasude u vezi toga, priznajem i ja sam jedna od tih, ali u zadnje vrijeme mi više nije toliko važno.
Jedino što dolazi s godinama je iskustvo. To ne možemo mijenjati.


Kako bi bilo lijepo kada bih mogla živjeti bez vremena, bez ikakvih brojeva...kada ni datumi, ni sati, niti datumi ne bi postojali. Koliko god bi bilo čudno, bilo bi nevjerojatno. Nevjerojatno lijepo.



Gledam kroz prozor i želim izaći. Želim s nekim razgovarati, samo razgovarati. I ne misliti ni na što. Da, još to pokušavam. Ne uspijevam.

Je li moguće biti potpuno ravnodušan prema nekome (?) Nemati nikakve osjećaje koji te vežu za neku osobu (?) Biti potpuno hladan (??)
Koliko god neke osobe voljela, toliko da ne želim ni zamišljati da ih nema u mom životu, toliko mi je za neke svejedno, a imam osjećaj da mi ne bi trebalo biti. Volim sve ljude, ali nekada mi je stvarno svejedno. Možda je tako i najbolje.


Zašto ljudi ne mogu letjeti (?)


Daughter of rage and love.








Ne znam ni koji je datum danas. Ha, vidjet ću kad ovo obajvim.
Gledam u dvije nepročitane knjige na svom stolu i mislim da je jednoj i istekao rok za knjižnicu, ali nije me briga. Ja imam love, pa ne moram vodit brigu o takvim stvarima. Da baš...
Ovih dana i nisam najbolje. Ukrali su mi moj bajk. O da, moj voljeni bajk koji mi je svaki dan bio kao najbolji prijatelj.
Neodgovorna sam. Jesam. Izgubila sam previše stvari, previše. I jesam, ja sam kriva, ali što sad mogu (?)


Želim misliti svojom glavom.

Ja sam svoja osoba i volim to. I ne dopuštam drugima da mi išta kažu.



Gledam i smijem se.
Koliko neki ljudi mogu biti djetinjasti. Nevjerojatno.
I još se smijem. U sebi. Dok ti misliš da si velika faca. Meni je smiješno. Nisi.
Nisi ništa bolji od drugih. Gledam i smijem se.


I zašto je čudno ako ja ne volim velika društva (??)


Ne veselim se školi. Možda mi malo fali društvo, ali još će mi više faliti ova sloboda, ovaj sunčani dan koji mogu iskoristiti kako god poželim. Nekoliko dana praznika više. Da, to želim.


Nikad ne pokušavaj biti veći nego što jesi. Ne.


Daughter of rage and love.









Usnula sam san. Neobičan san.
Nije bio toliko neobičan sam po sebi, ali ne neobično to što ga nisam htjela sanjati. Nisam ga htjela sanjati, ali u jednom trenutku se nisam htjela ni probuditi. San je ustvari bio neobično realan. Mjesto je bilo poznato, identično tom mjestu u stvarnosti. Osobe su bile stvarne. San je bio lijep. Ali zašto onda imam osjećaj da ga nisam smjela sanjati (??)

Zar u snovima postoji nešto nedozvoljeno (?)

I želim i ne želim da se ostvari.

I ako se itko ponadao da ću ga prepričati, mislim da će se razočarati, jer tako neće biti.
Neću ga nikome prepričati, jer znam što bi mi svi rekli. Isto. I možda bi i rekli istinu, no sada ju ne želim čuti. Eto, sada i ja priznajem da mi je laž draža. Laž bolje zvuči.

I što ako i sama znam tu istinu (?)

Nije me briga, jer neću priznati.

I onda se pitam...jesu li snovi dio stvarnosti (??)

Jebemti. I još bih možda i zaboravila na taj san, da se nisam nekidan ugodno iznenadila, što me podsjetilo na to.

I sada se gubim zbog gluposti, zbog sna. Blesavo, ne (?)

Nastavim li ovako, posvađat ću se sama sa sobom.

Divno, zar ne (?)
Ok, zaboravit ću na san.
Lažem, neću. Ali pokušat ću manje misliti na to.


Jučer. Razveselio me razgovor preko msn-a s jednom dragom osobom, pogotovo zato što se nismo vidjeli...dva mjeseca (?) Da, tako negdje.
U to kratko vrijeme sam se puno puta nasmijala.
Smijeh. Nešto predivno.

Ne bi li bilo lijepo stvoriti čudesnu stvarnost (??)


Ja vjerujem u raj, ali ne vjerujem u pakao.



Danas je lijep dan. Stvarno lijep dan. Nije prevruće, a nije ni hladno. To volim, tada mogu reći da je meni lijepo vrijeme.

Samo i jedna sekunda bi bila dovoljna. Samo jedna sekunda.



Bobby, nedostaješ mi.



Janis.








Zašto je puno lakše uperiti prstom u drugoga, nego priznati (??)

Zašto je puno lakše lagati nego reći istinu (??)

Jer istina boli...(?) Ili...(?)


Nije li čudno kako se ponekad glupo ponašamo (??) Ne volim diskriminaciju. Ali katkad nesvijesno i sama to činim. Ne želim. Neću.

Nismo pravedni. Ne želimo to priznati, ali nismo.

Može li meni netko reći da sam čudna (??) Svi smo čudni, na svoj način, i u tome nema ništa loše.

Velika je pogreška dopustiti drugima da upravljaju tvojim životom, a još je veća propustiti priliku da sam upravljaš njime.


Kupila sam si ružičaste i žute traperice. Da, i jako mi se sviđaju. I nije me briga što će drugi reći ni koliko će se smijati. Neka im. Meni su baš kul...

U zadnje vrijeme imam naviku spavati do podneva. I volim tu naviku.
Gledala sam Made Of Honour nedavno. Dobar je film, iako nije dubokouman, ok je ako se želite nasmijati.


Želim samo reći .Lady M. da će slijedeće ljeto brzo doći, znam da ti nedostaje, ali dotad uživaj u životu, a onda ćeš opet biti s NJIM.

I Pupsi ono što sam joj već puno puta rekla, bolja si od njega, nije te vrijedan (!!)

Sluša se Bruce Springsteen.
Uživam [još uvijek] i tako treba biti. Stignem sve. I pisati ovo i iskoristiti sunčani dan.

*I jesam, posudila sam Alkemičara :)*


Daughter of rage and love.












Zašto se mojim povratkom sve ponovno pretvnorilo u rutinu (?)
Ne želim da tako bude. Pokušat ću to izmijeniti, pogotovo sada kad imam više ljudi oko sebe jer se svi polako vraćaju s ljetovanja.

Želim napraviti nešto posebno.

Nije li žalosno što za vrijeme ovih praznika nisam pročitala niti jednu knjigu (??) Osim ako se pod to ne podrazumijeva 19 (da, samo 19) stranica Stepskog Vuka... Gubim volju za čitanjem.

I ne razumijem one koji kažu da ne vole knjige. Takvo mi razmišljanje stvarno nije jasno, jer u knjigama zaista nema ničega lošeg. Ne postoji loša knjiga. Može mi se sviđati ili ne, ali to ne znači da je loša.


[Evo ipak jedna slika s ljetovanja. Nije najljepša, ali meni je jako lijepa.]


Događa li se sve s razlogom (??) Da. Ne. Ne znam. Hoćemo li ikada znati razlog (???)
I tko određuje taj razlog (?) Zašto (?)
Ne (!) Ne zanima me, ne želim znati (!!)

Često vidim u onim štafetama pitanje: "Bi li radije živio kao osoba koja ima novac i karijeru, ali nema voljenu osobu kraj sebe, ili kao osoba koja ima voljenu osobu, ali nema novac i karijeru (?)"
Neki (uz to i jedna moja prijateljica) su napisali da se ne živi od ljubavi. Ali ja kažem da se ne živi ni bez ljubavi. Odgovor je jasan :)

Nije mi dosadno. Mogu to ponosno reći... Uz ovoliko slobodnog vremena koje mogu iskoristiti za sve što mi padne na pamet, ne bi mi smijelo biti dosadno.
Uživam. Sanjarim. Nije me briga. Nije mi dosadno.



Daughter of rage and love.









Javljam vam se svima nakon 9 dana uživanja.
Da, bilo je potrebno samo da se maknem odavde da shvatim kako ovo ljeto ipak nije propalo.
Volim Vodice.

Kako volim što nisam bila u pravu.
Jesam li brojala sekunde do povratka (??) Ne (!)
Čak bih i voljela da sam ostala koji dan duže.

Osmijeh je na licu. Konačno.



I po prvi put mi se ostvarilo ono što zamisliš, o čemu razmišljaš...onaj događaj koji stvoriš u svojim mislima.

[*Hvala ti za najbolje ljeto dosad.*]



I nisu mi potrebne fotografije da se sjećam najljepših trenutaka.
Carpe diem. Svaki dan treba iskoristiti na najbolji mogući način.


Bilo je lijepo. Ali, jebemti, neće tako ostati. Neka pravila su doista glupa.

Uživajte u ljetu dok traje :)



Daughter of rage and love.