|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
excuse me while I kiss the sky.
Divno. Valjda se jedino ja mogu razboljeti dva dana prije odlaska na more. Da, ovih sam dana u visokoj temperaturi, dane provodim pred TV-om, pijem tablete svako malo, a sutra putujem. Ali sretna sam što se danas osjećam prilično dobro, tako da ću vjerojatno ići zdrava na more. Mogu vam reći, prilično je impresivno gledati cijelodnevni program RTL televizije. I žao mi je što sam prije nekoliko mjeseci razbila [slučajno, naravno] svoj fotić, tako da idem bez njega. Ali neka. One najljepše uspomene će ostati u mojoj glavi i bez fotografija, zar ne (?) Mogu se veseliti što idem u jedan od najljepših hrvatskih gradova na obali, Vodice, i što tamo ostajem 10 dana, jer više ionako ne bih podnijela. U zadnje vrijeme sam na msn-u na appear offline. Ne znam zašto. Mislim da ću sutra osjećati takvo razočarenje kakvo ne želim zamišljati. Ne, ne želim biti tužna, ali bit ću. Jesam. Ne volim plakati. Neću plakati, ne. Ali ovo mi je previše. OK, mislimo pozitivno. Hoću, kada nađem nešto pozitivno u tome. Zašto nisam perfekcionist (??) Ponekad to želim biti. Razvedrimo se. Sve vas volim i jako ćete mi nedostajati. Javit ću vam se svima kad se vratim. Idem da se malo odmorim od ovoga svega, ovog mjesta i [naravno] od neta, jer mislim da mi i neće previše nedostajati. Evo sada sam već nabacila osmijeh na lice  [jeej!]Goodbye. Daughter of rage and love.
60 komentari
želim plesati po kiši...ne želim da me pobijede četiri zida.
"Words like violence, break the silence, come crashing in, into my little world. Paintful to me, pierce right through me, can't you understand, oh my little girl." (Depeche Mode) Još 6 dana. Još samo 6 dana i odlazim na more. Super (ovo bi trebalo biti ironično). I još ne mogu na treninge. Istegnila lijevu ruku i ne smijem trenirati dok se ne vratim s mora. I sada pokušavam pronaći neki dio svog tijela koji nisam istegnila. Bezuspiješno. U zadnje vrijeme su mi draže role nego bajk koji inače više volim. Eto, M., navukla si me, sretna (?) Nagovaraju me da napravim fejsbuk. Ne želim. Volim svoj blog i mislim da bih se navukla i cijelo bih vrijeme provodila na netu, a to ne želim. Možda mi podignu pretplatu na 3GB...e to bi bilo zaista odlično. Kako volim Photoshop  .Želim plesti po kiši. Stvarno. Samo to.  Postavljam si jedno pitanje...jesam li ja ovisna o netu (??) Vjerujem da nisam jer mislim da bih mogla bez njega. Ne, znam da bih mogla (!!) Što je zapravo ovisnost (???) Ja nisam ovisna iako sam svaki dan barem malo za kompom, ali to je zato što mi je dosadno, ne zato što ne mogu bez neta. Ovisnost je nešto više, nešto puno gore. Ne, ja nisam ovisna. Dobila sam puno lijepih odgovora na pitanje iz prošlog posta...Što je vrijednije, ljubav ili prijateljstvo (??) Nisam mislila na općenito ljubav, ali moglo se tako shvatiti. Hvala vam, našla sam odgovor, iako mnogi i nisu shvatili, ali su mi napisali neke predivne stvari...kada već između nas ne postoji ljubav [ne ljubav, ali znate na što mislim...] onda možemo barem biti prijatelji...to je vrijednije. Pozdravlja vas Daughter of rage and love.
86 komentari
san koji ne postoji, nastat će.
"Like the coldest winter chill Put Heaven beside you Hell within And you think you have it still, Heaven inside you" (Alice In Chains) Razmišljam. Dan mi se sastoji od ljenčarenja, rolanja s mojom M., treninga i opet ljenčarenja. Pokušavam si napraviti zabavan dan. Zanima me hoću li uspijeti. Pih...ne vjerujem, ali... Pokušavam se suzdržati. Da, ja sam šopingholičarka, eto, sada sam si rekla. Kada shvatim da jedan [ok, ne jedan, ali neka mi bude] prekrasni odijevni predmet nisam obukla više od jednom, a zaista je predivan i u trenutku kada sam ga kupila imala sam na umu da ću ga nositi svaki drugi dan, shvatim da mi i nije trebao. Imam odjeće na bacanje, stvarno. I sve bi to još bilo ok da ne trošim para kojih i nemam. Pomalo sam sebična.. Dobro. Pokušat ću.  Imam neki čudan osjećaj da spavam ljetni san. I nije me briga kako to zvuči. Da, spavam, otvorenih očiju. Razgovaram sa svojim mislima, naravno, ne u doslovnom smislu, ali tako nekako. Valjda mi jedino moje misli ne mogu proturiječiti, ili...(?) Uf (!)...zašto je tako teško pronaći normalan badić (??) Da, ja se još mučim s time. Dotad sam na bazenima u svom starom [ok, nije baš tako star, ali ja to volim reći] crvenom badiću koji mi ide na živce. I eto, još jednom. Imam dva badića, nisu najnoviji, ali ipak, a ja želim novi. Sada bih se rado lupila po glavi. Vrlo rado. Ali neću. Lupam se i devetsto puta u mislima. I imam novo ime na msn-u. Angel Black. Meni se sviđa. I imam jedno pitanje za vas...što mislite, što je vrijednije, prijateljstvo ili ljubav (???) Znam da je najčešći odgovor prijateljstvo, ali zanima me misli li netko drugačije. Ali ljubav ne potraje, a prijatelji možemo biti zauvijek, zar ne (??) Heaven inside you...tražim taj raj u sebi. Poželite mi sreću. Daughter of rage and love.
62 komentari
ne tuguj zato što je završilo, budi sretan što se dogodilo.
Danas je padala kiša. Bilo je to poprilično iznenađenje, jer je proteklih dana bilo pakleno vruće. I želim tu vrućinu natrag. Neka je nepodnošljivo, tako barem znam da je ljeto. Da, ljeto je. A za mene kao da i nije počelo. Ne mogu reći da na neki poseban način uživam u praznicima. I zašto se ne veselim svm odlasku na more 26.7. (??) Zato što znam da ću kada i odem tamo brojati sekunde do povratka kući. Ne želim ići. Želim nekako popuniti ovu prazninu od nekoliko sati dnevno kada ne znam što bih sa sobom. Imam predosijećaj da će ovo ljeto brzo završiti. I prebrzo. Dosadno mi je. Ali što se žalim. Sama sam si kriva. Trenutno, želim biti na nekom drugom mjestu... Za ovo se puno zahvaljujem svojoj Neri. Hvala. Ako si se ovog jutra probudio zdrav...sretniji si od milijuna onih koji neće živjeti dulje od ovog tjedna. Ako nikada nisi osjetio strahote rata, samoću zatvora, glad...sretniji si od 500 milijuna ljudi diljem svijeta. Ako možeš slobodno izraziti svoja uvjerenja bez straha od mučenja ili smrti...sretniji si od 3 milijarde ljudi diljem svijeta. Ako imaš sve ono što zadovoljava tvoje osnovne potrebe...bogatiji si od 75% ljudi na svijetu. Ako držiš visoko glavu i osmijeh na licu i iskreno si zahvalan na onome što imaš...mudriji si od većine onih koji to isto mogu, ali ne čine. "Ne tuguj zato što je završilo, budi sretan što se dogodilo."...pokušat ću. Ali teško... Pozdravlja vas Daughter of rage and love.
55 komentari
ne mogu promijeniti svijet, ali mogu promijeniti sebe.
"I got love for my brother but we can never go nowhere unless we share with each other. We gotta start makin' changes learn to see me as a brother instead of 2 distant strangers and that's how it's supposed to be." (2Pac) Prvo se želim zahvaliti svima na komentarima na prošli post. Stvarno su bili prekrasni. Hvala. A ovaj post je nadahnuo razgovor preko msn-a s Imaginary Princess. Meni se uvijek čini da je nekada sve bilo ljepše, da je svijet bio ljepše mjesto. Msilim na drugu polovicu prošlog stoljeća. Poslije 2. svijetskog rata. Ljudi su se više voljeli, nisu sami sebi bili najvažniji. I moja mama mi je pričala o tome. Kada je ljubav bila najveća motivacija. A što se događa danas (???) Danas su svi ljudi postali previše sebični, nije ih briga za druge. Samo se pitam, zašto (?) Ja više volim glazbu '60-ih i '70-ih godina jer tada ljudi nisu stvarali glazbu zbog novca, nego zbog ljubavi prema glazbi i želje da prenesu neku poruku svijetu. I to se u toj glazbi i osjeća. Ne volim ovo razdoblje u kojem živim. Što je bilo s onim "svi smo jednaki" (??) Nismo svi jednaki (!) Kada malo bolje razmislim...ja imam savršen život. Nije potpuno savršen, ali nemam se pravo žaliti. Čime sam ja zaslužila ovaj život (?) Čime sam ga zaslužila više od onih koji pate (??) Ničime. I zato ga trebam iskoristiti. Na najbolji mogući način... Ne mogu promijeniti svijet, ali mogu promijeniti sebe, mogu učiniti male stvari za veliku promijenu. Svi bi ljudi trebali biti jednaki, imati jednaka prava... Learn to see me as a brother... upravo tako...  peace (!) Pozdravlja vas Daughter of rage and love.
71 komentari
|