četvrtak, 11.11.2010.

Potreba za životom.


Živjeti znači slagati varku na varku. I potpuno se slažem sa tim. Ljudi lažu, žele biti primjećeni na pogrešan način.
Zašto svi misle da je pogrešan način onaj pravi način da se nešto postigne u životu?
Odavno sam naučila, treba biti loš da bi bio dobar. Ali ja nikako da to počnem primjenjivati na sebi. Neželim, jednostavno nisam taj tip. Ja bježim od sebe. Gradim zidove, niti neželim da ih netko sruši. Nije ni potrebno. Ja kao da se želim izolirati od svijeta.I biti zauvjek sama. Možda bi to i bilo lijepo. Nikakva bol, tuga.
Samo nostalgija. Ali nostalgija je ta koja te uvjek vodi do dna,jednostavno kad nekih ljudi više nema, nakon nekog vremena počinje ti nedostajati njhov lik, osobnost, osmijeh, riječi.

Ali na kraju svih tih gorkih riječi svi imamo ljudsku potrebu za osmijehom.

- 18:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Čovjek ima 1000 želja, dok bolestan ima samo jednu: da ozdravi. A ta se želja ne ostvaruje tako često. Zašto neki ljudi imaju privilegije, i to često oni koji imaju nekakvu moć, dok drugi, bespomoćni moraju prihvatiti činjenice ..


words.

08.11.2010. (rip)
Vrijeme
Zaustavi vrijeme, da ti kažem nešto.
Nešto što nikada prije nisam.
Zaustavi vrijeme da ti pokažem svijet.

Jer iz mojih snova, ti otišla si zauvjek,
bez pozdrava nekog, bez ijedne rijeci.
A željela nebi vidjeti tu bol, na ljudima drugim.

Zaustavi vrijeme, vrati me u prošlost.
Kad smo sretni bili, kad smo se smijali.
Zaustavi ..

Svaka tvoja rijec kao utjeha,
a sada si otišla,
Bez pozdrava ..

Zaustavi vrijeme, vrati me u prošlost,
kad smo sretni bili,kad smo se smijali
zaustavi jer jednog dana

Kad se sve u prah pretvori..
I oci kad mi tama zatvori, vrijeme kad se zaustavi,
Zaustavi..


klik.klik

Facebook
Deviantart
Flickr
Yahoo
Google


Opet.

Od mene je otišao.
Na podu me tužnu ostavio.
Opet.

Onda je došao.
Osmijeh na tren vratio.
Koliko ga volim.
Da,to je shvatio.

Jedna ga je suza u mraku izdala.
Da još uvijek moj je, to mi je šapnula.

Ali više nema dodira.
Ostaju samo riječi.

A koliko one mogu o svemu reći.
Da još te volim.
Da još me voliš.
A skupa nismo.

**

18.lipnja 2011.

04.10.2008. - 15.06.2011. --- :


layout


Designer: BallonDesign
Resources |+|