Živjeti znači slagati varku na varku. I potpuno se slažem sa tim. Ljudi lažu, žele biti primjećeni na pogrešan način.
Zašto svi misle da je pogrešan način onaj pravi način da se nešto postigne u životu?
Odavno sam naučila, treba biti loš da bi bio dobar. Ali ja nikako da to počnem primjenjivati na sebi. Neželim, jednostavno nisam taj tip. Ja bježim od sebe. Gradim zidove, niti neželim da ih netko sruši. Nije ni potrebno. Ja kao da se želim izolirati od svijeta.I biti zauvjek sama. Možda bi to i bilo lijepo. Nikakva bol, tuga.
Samo nostalgija. Ali nostalgija je ta koja te uvjek vodi do dna,jednostavno kad nekih ljudi više nema, nakon nekog vremena počinje ti nedostajati njhov lik, osobnost, osmijeh, riječi.
Ali na kraju svih tih gorkih riječi svi imamo ljudsku potrebu za osmijehom.
Post je objavljen 11.11.2010. u 18:17 sati.