..Toše Proeski..
"..svaki početak ima svoj kraj..ali svaki kraj ima svoj početak.."..ovom rečenicom započinjem post posvećen velikom umjetniku i ponajprije čovjeku koji je svojom jednostavnošću, svojim glasom, iskrenošću, otvorenošću i jedinstvenošću osvojio svijet..bio je čovjek velika srca, ogromnog talenta, pred kojim je bila karijera..a danas ga više nema među nama..još uvijek ne mogu doći k sebi od te tragične nesreće koja zadesi cijelu Hrvatsku, Makedoniju pa i šire..zaista mi je žao..i teško..osjećam kao da sam izgubila brata..još sam uvijek zbunjena..i sve mi djeluje kao nestvarno..kao san..izgubili smo jednog neponovljivog velikana..
..Toše, više te nema među nama.. tvoj se život ugasio, a tvoji snovi o budućnosti neće biti ispunjeni.. tvojoj talentiranosti samo je nebo postalo granica.. život te uze u cvijetu mladosti.. neka ti je laka crna zemlja.. ponijeli te anđeli na krilima bijelim i odnijeli u vječno blaženstvo.. neka nas tvoj anđeoski osmijeh prati odozgo.. a tvoja pjesma neka nam bude utjeha.. od danas živiš u našim srcima.. uspomenama i mislima.. na slikama.. sjećanjima.. i u svojim pjesmama.. tvoj duh zauvijek će biti sa nama.. počivao u miru Božjem..
Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
