...
..ovaj post nastaje iz mojih osjećaja..osjećaja koje nikad neću
zaboravit..razočarala sam se u ljude oko sebe..a što je najgore razočarala sam se u samu sebe..i boli činjenica da si svjestan svojih grijeha i grešaka koje više ne možeš popravit vrativši se u prošlost..ostaje ti samo da ih više nikad u životu ne ponoviš i da na njima naučiš lekciju..mislim da sam ja svoju lekciju danas naučila..mislim da sam shvatila što želim od života i kamo želim ići..kuda gledati..i kako se ponašati..sa svojim greškama učit ću ponovo biti ono što zaparavo i jesam..truditi se više nikad ne zalazit u tužne i tmurne dane..vjerovati sebi..a najviše od svega imati samopouzdanja i vjere u sebe..što meni itekako fali..u mom životu ima mnogo ljudi..prošlo je kroz moj život puno osoba..i svi su nešto značili i znače..neki manje neki više..nikoga nikad neću zaboraviti..svi imaju svoje mjesto u mom srcu..svako po zaslugama..neću nikoga osuđivati..svakom ću probati biti dobra koliko mogu..a sebi najviše..ako budem sebi onda ću biti svima i svi će biti meni..cijenivši sebe cijene me i drugi..ne samo mene nego općenito svi tako..jednom mi je netko rekao da se za sreću treba boriti i da treba prepoznati ono što se zove sreća..negdje sam pročitala da je sreća svima blizu..samo nitko od nas ne prepozna njene korijene..to je istina..možda do sad nisam vidla gdje su moji korijeni sreće..ali mislim da sam danas shvatila..da su mi neke osobe otvorile oči..moja mama..sa svim riječima utjehe..i ohrabrenja..uz moje pogreške i moj najveći grijeh..koji sam napravila jednom u životu i NIKAD više..za koji me se sudi kao najvećem grešniku..ona je pronašla riječi utjehe i razumijevanja..ona je pokazala tko sam i što sam..što mogu biti i što uistinu jesam..skinula je krinku sa mog lica koju sam postavila u znak zaštite..taj oklop koji je bio moj štit od velikih razočarenja i boli..štit koji mi je zatvorio srce..radio ono što nije trebalo..večeras..shvatila sam tko sam..i shvatila sam da je sve ono bila krinka i maska kojoj sam pribjegla jer sam se bojala boli..bojala razočarenja..a to sam i dobila..maska iza koje to ne stoji..ona..moja desna ruka..moja mama..svojim riječima utjehe i podrške rekla mi je da sam ono što mislim da jesam..i ako ja mislim loše o sebi drugi misle još gore..istina..ja priznam sve svoje pogreške..zbog kojih noćima ne spavam..danima razmišljam..ponekad pogled spuštam..jedna greška i jedna mana velika bol..nije dovoljna isprika..bol ostaje..kako god ja završila..i kamo me to odvelo..voljela sam i bila sam voljena..danas kad sam shvatila tko me voli i kome sam bitna takva kakva jesam..sa mana i greškama..vrlinama i "mušicama"..shvaćam da ipak na kraju krajeva loša kao osoba nisam..i ne znam mrzit..ne znam bit zlovoljna..ne prema onima koji me vole i koji su me jednom voljeli..ironično je da sad u ovo doba noći i u ovom postu ja iznosim svoj život nepoznatim ljudima..ali kadkad ti ljudi će najprije shvatiti kako se osjećam nego oni koji su uz mene..iako ovo može biti i mjesto svađa i vrijeđanja i krivo shvaćanja riječi..meni puno znači..pišući ovdje kratke rečenice i stavljanjem slika..ja u tom trenutku oslikavam svoje psihičko stanje..priznam nije bilo najbolje optimistično..ali je istinit osjećaj..kad već ovoliko pričam o sebi želim još jedno reći..u moj su život ušli mnogi ljudi..muški,ženski,djeca,braća,roditelji..i svi mi oni znače podjednako..al jedna osoba sve..i toj osobi iskrena isprika za sve..oprosti što te volim..i što griješim..znam možda toga nisam vrijedna al i ja sam samo osoba od krvi i mesa..osoba koja u sebi nosi i dobru i lošu stranu..
