utorak, 30.09.2008.
Dezinfekcija
Dezinfekcija (Disinfection: dis + lat. inficere – loš, okužen), u širem smislu predstavlja skup postupaka kojima se uklanjaju, onesposobljavaju ili uništavaju mikroorganizmi u toj mjeri da nisu sposobni izazvati infekciju. Disinfekcija u užem smislu predstavlja reduciranje broja mikroorganizama ispod infektivne doze, odnosno uništavanje ili oslabljivanje patogenih mikroorganizama. Za postizanje dezinfekcije se koriste dezinficijensi (kemijska sredstva) koja su slabo selektivno toksična, a imaju germicidno djelovanje.
Sanitacija je primjena dezinfekcije u javnoj higijeni.
Za razliku od dezinfekcije, pri sterilizaciji uništavamo sve mikroorganizme.
Kemoterapija je tretiranje bolesti kemijskim tvarima; prvenstveno uporaba kemikalija koje uništavaju infekte, a ne štete pacijentu. Prikladni kemoterapeutici su vrlo selektivni, a imaju germicidno i germistaticko djelovanje. Te osobine omogućavaju unutarnju dezinfekciju organizma.
Antiseptik je tvar koja inhibira razvoj mikroorganizama bez da ih nužno ubija.
Vrste disinfekcije s obzirom na vrijeme primjene su:
1. PROFILAKTIČKA ODNOSNO HIGIJENSKA dezinfekcija se provodi u svrhu profilakse zaraznih bolesti. Provodi se dezinficijensima širokog spektra djelovanja. Profilaktička dezinfekcija se vrši periodički, u pravilu 2 puta godišnje (jesen i proljeće), ali i može biti inicirana specifičnim epizootiološkim prilikama. U industrijskoj proizvodnji provodi se u skladu s izmjenom turnusa kao neophodan dio odmora objekta i to u sklopu načela 'sve unutra, sve van'. U sklopu profilaktičke dezinfekcije su i DEZINFEKCIJSKE BARIJERE za vozila i ljude na ulazima u gospodarstva. Dezinfekcijske barijere su bazeni s otopinom natrijeve lužine (pH=13-14).
2. TEKUĆA dezinfekcija se provodi tijekom trajanja neke zarazne bolesti, odnosno kada je bolest već prisutna. Kako tu već imamo prilično jasno definiranog uzročnika, uglavnom se provodi ciljano; dezinficijensima koji će uništiti uzročnika.
3. ZAVRŠNA ILI KONAČNA dezinfekcija se provodi nakon završetka epzootije, odnosno nakon što je ozdravila i posljednja bolesna životinja ili uklonjen izvor infekcije. Nužna je kod kontaktnih zaraznih bolesti koje se suzbijaju po zakonu. Prekid takvih zaraza može se proglasiti tek nakon što je, između ostalog, provedena odgovarajuća završna dezinfekcija.
METODE DEZINFEKCIJE
1. Prirodni čimbenici koji djeluju na mikroorganizam su: sunčevo svjetlo, taloženje, filtracija, poremetnje životnih uvjeta mikroorganizma, antagonizam mikroorganizama...
2. Mehaničke metode kojima djelujemo na mikroorganizme su struganje, pranje i četkanje (time se broj mikroorganizama smanji i preko 60%), vodeni šmrk, ventilacija...
3. Fizikalna dezinfekcija obuhvaća toplinu (plamen, suha i vlažna toplina), isušivanje, zračenje, ultrazvuk (specifične vibracije), elektricitet i osmotski tlak; plasmolysis i plasmtopija (?)
4. Kemijska dezinfekcija ovisio o vrsti dezinficijensa koji se primjenjuje, svojstvima i vrsti mikroorganizma i uvjetima okoline.
SVOJSTVA DEZINFICIJENSA
Dobar dezinficijens mora imati ova svojstva:
1. Što širi spektar djelovanja.
2. Aktivnost u velikom razrjeđenju i uz prisustvo organske tvari.
3. Brzo djelovanje na sobnoj temperaturi ili temperaturi tijela.
4. Minimalna toksičnost za stanice tkiva.
5. Ne smije biti korozivan, zapaljiv ili eksplozivan, te treba biti pogodan za transport (mali volumen).
6. Treba biti postojan u dodiru s predmetima koji se dezinficiraju te aktivan i nakon dužeg dodira s njima.
7. Ne smije imati neugodan miris ili okus.
8. Cijena mora biti prihvatljiva (ekonomičan!).
9. Topiv u vodi, te jednostavan i siguran za primjenu; bez pjene.
10. Ne smije stvarati kemorezistenciju kod mikroorganizama.
Kako bi dezinfekcijom postigli dobre rezultate, trebamo znati protiv koga se borimo. Stoga nas interesiraju svojstva mikroorganizma, i to:
Da li je rezistentan na određene dezinficijense, koje?
Koje je vrste, koliko je brojan, otporan i koje su mu kemijske karakteristike?
U kojoj je fazi rasta?
Tvori li specifične strukture (kapsule, spore) i koje?
Kada smo saznali protiv koga ili čega se borimo, potrebno je definirati uvjete u kojima se možemo boriti. Zato nam je bitno:
Temperatura okoline. Lužine npr. bolje djeluju na temperaturi 50-60°C.
Površinski fenomeni; apsorpcija dezinficijensa, permeabilnost, difuzija, tenzije...
Prisutnost drugih elektrolita. Elektroliti mogu znatno promijeniti ionizaciju dezinficijensa i svojstva stanice.
Prisustvo organske tvari. Organska tvar može znatno vezati neke dezinficijense.
Duljina djelovanja.
Na viruse dezinficijensi djeluju na 2 načina:
1. oštećuju viruse koji su izvan stanice i time onemogućavaju njihovu apsorpciju i penetraciju u stanicu,
2. mijenjaju nukleinsku kiselinu (mutacije!; mutageno djelovanje može biti jako opasno).
Viruse će najbolje uništiti lužine.
Djelovanje dezinficijensa na spore je otežano jer spore imaju:
1. višeslojni omotač,
2. visok sadržaj masnih tvari,
3. mali sadržaj slobodne vode,
4. sadrže kalcij-dipikolinat.
Definiravši protiv koga se borimo i u kojim uvjetima, preostaje nam samo da odlučimo s čime se borimo. Dakle, trebamo izabrati dezinficijens.
Pri izboru dezinficijensa valja uzeti u obzir:
1. opseg antimikrobne aktivnosti dezinficijensa koja treba biti utvrđena laboratorijskim testovima,
2. broj mikroorganizama,
3. pristupačnost mikroorganizama,
4. temperaturu na kojoj najbolje djeluje,
5. koncentraciju dezinficijensa u otopini,
6. potrebnu količinu, odnosno dozu dezinficijensa,
7. kiselost,
8. germicidnu i germistatsku aktivnost dezinficijensa,
9. vrijeme potrebno da dezinficijens djeluje,
10. razgradnju dezinficijensa,
11. promjenu u otpornosti mikroorganizma koje mogu nastati; rezistencija!
12. inaktivaciju dezinficijensa.
Rezistencija se, u pravilu, javlja zbog primjene nižih koncentracija dezinficijensa, a ponekad i zbog nedostatne doze.
Dezinficijense možemo inaktivirati sapunima, detergenitma i dezinficijensima. Česta je pojava da jedna vrsta dezinficijensa inaktivira drugu! Stoga na to moramo paziti prilikom rada. Jedina sigurna iznimka od toga je alkohol. Uz to jedino kod alkohola su niža razrjeđenja učinkovitija; najbolje djeluje 70%-tni alkohol – bolje no 90%-tni.
PRIPREMA ZA DEZINFEKCIJU
1. Mehaničko čišćenje je potrebno provesti prvenstveno kod uprljanih površina u stajama. Nakon grubog mehaničkog čišćenja slijedi sanitarno pranje.
2. Sanitarno pranje (vlažno čišćenja) ima za cilj odvojiti fiksne čestice i smanjiti broj mikroorganizama. Najbolje ga je provoditi uz prskanje toplom vodom pod velikim tlakom.
3. Na kraju priprema za dezinfekciju ide sušenje.
Ukoliko suzbijamo za čovjeka opasne bolesti potrebno je prije čišćenja provesti prethodnu dezinfekciju!
Dezinficijens se može aplicirati:
1. prskanjem; čestice veličine 0.15-1mm (ručno) ili 0.05-1mm (mašinski),
2. raspršivanjem; čestice veličine 0.05-0.15 mm kod visokotlačnih prskalica (25-75atm),
3. zamagljivanjem; čestice veličine 0.5-50ěm (0.0005-0.05mm).
Ukupan postupak dezinfekcije ide:
1. prethodna dezinfekcija; samo ukoliko sumnjamo na bolest opasnu za čovjeka,
2. čišćenje i ispiranje; potrebno je postići optičku čistoću,
3. dezinfekcija,
4. ispiranje – po potrebi (biološka čistoća).
DEZINFICIJENSI
Kiseline su vrlo dobri dezinficijensi, ali korodiraju. Organske kiseline, poput octene se koriste u prehrambenoj industriji.
Lužine su izrazito dobri virucid-i. Uz to posjeduju dobru sposobnost odmašćivanja. Najčešće se upotrebljava 2-5% natrijeva lužina (NaOH). Ukoliko želimo uništiti spore bakterija onda ćemo primijeniti 30% NaOH i to kroz dulje vrijeme.
Aldehidehidi (R-CH=O) su dezinficijensi širokog spektra, ali sporo djeluju. Formalin je 40% otopina formaldehyde-a (plina), gluteldehid... Toksični su pa se gotovo ne upotrebljavaju.
Fenoli (phenol – ciklički ugljikovodik) od kojih je najpoznatija karbolna kiselina, su ekološki neprihvatljivi.
Alkoholi su vrlo dobri dezinficijensi. U pravilu se rabi etilni i izopropilni alkohol. Djelovanje izopropilnog alkohola je jače.Propiten-glikol i trietilen-glikol su izrazito jaki dezinficijensi ukoliko se upotrebe kao aerosol. Etilni oksid u plinovitom stanju duboko prodire u materijale. Djeluje germicid-no. Upotrebljava se u sterilizaciji.
Kationi, anioni i amfoterični spojevi; od kationa se rabe kvarterni amonijevi spojevi; (Omnisan, Cetavlon; NH4+) koji imaju germicidno djelovanje.
Halogeni elementi. Od halogenih elemenata (F, Cl, Br, I i At) za dezinfekciju široku uporabu imaju klor i jod (Cl i I).
Od anorganskih spojeva klora najpoznatji dezificijensi su hypochlorite-i, npr. Ca-hypochlorite (CaOCl).
Oksidacijska sredstva. Kalijev permanganat nema odveč široku primjenu. Vodikov peroksid (H2O2) je dobar dezinficijens. Istovremeno je ekološki vrlo prihvatljiv; nema rezidua;
2H2O2 = 2H2O + O2
Per-kiseline (kisik je jednovalentan) su kiseline kojima je dodan jedan kisikov atom. Tako smo dobili par dobrih dezinficijensa: per-mravlja, per-octena, per-propionska kiselina. U reakciji O- ion biva otpušten i oksidira. Per kiseline su važen za dezinfekciju gnoja.
Izotop kisika, ozon (O3) ima dobra svojstva za dezinfekciju vode.
- 14:44 -
Higijena nastambi kunića
OPREMA U OBJEKTIMA ZA UZGOJ KUNIĆA
U kunićarskim farmama kavezi mogu biti raspoređeni:
1. flat deck, odnosno ravni sistem,
2. Kalifornija tip (kavezi poslagani u obliku slova A) se rabi za držanje kunića za tov i remont stada,
3. baterija tip se rabi za držanje kunića za tov i remont stada.
Materijal od kojeg je izgrađena oprema mora biti nekorozivan. Pojedini elementi opreme se moraju lako i jednostavno montirati, demontirati, čistiti i prati. Povrede kunića uzrokovane opremom moraju biti minimalne.
Prednosti i mane pojedinog sistema držanja
1. FLAT DECK;
dobar pregled životinja,
rad s životinjama se obavlja brzo i lagano,
laka izmjena zraka,
potreban je veliki prostor (skupo!$!$!),
veliki izdaci za grijanje velikog objekta (skupo!$!$!).
2. KALIFORNIJA TIP;
dobra preglednost životinja,
vrlo dobro iskorišten prostor,
nužno je ručno čišćenje;
3. BATERIJA TIP
zahtijeva mala ulaganja,
smanjena je upotreba grijanja,
otežan pregled životinja i uočavanje promjena/bolesti,
obavezna ventilacija.
Kod kotilica otvor treba biti uzdignut od gnijezda 12 cm. Gnijezdo treba biti suho i udobno. Ispod gnijezda treba biti rešetkasti pod a u međuprostoru slama.
Hranilice za uzgoj kunića su kapaciteta 2 kg. Imaju perforirano dno kako se prašina i druge nečistoće ne bi nakupljali u hranilici. Nagib dna hranilice treba biti takav da kunići mogu pojesti svu hranu bez problema i da omogući lako čišćenje same hranilice.
Za napajanje kunića se rabe nipl pojilice.
Na farmi za proizvodnju kunića je potrebno osigurati prostor za karantenu.
Brzina strujanja zraka u objektu za proizvodnju kunića treba biti u skladu s temperaturom.
Zimi je ventilacije smanjena jer se na taj način štede sredstva koja bi se trebala potrošiti za grijanje velikih količina hladnog zraka. Sa higijenskog stajališta to je donekle dopušteno jer je zimi zbog niže temperature smanjena proizvodnja štetnih plinova (ekskrementi čamonijak, sumporvodik).
OKOLIŠNI ČIMBENICI BITNI ZA RAZVOJ KUNIĆA
Linjanje i reprodukcija su ponajviše vezani za svjetlost i temperaturu.
Temperatura
Mladi kunići:
nemaju razvijen mehanizam termoregulacije do 15 dana;
mali su i goli, što znači da nemaju niti termoizolacije;
ukoliko im je koža roza i napeta temperatura je u redu;
energetske rezerve kunića se svode prvenstveno na vrlo ograničenu količinu glikogena u jetri, što znači da im je sposobnost tvorbe topline vrlo ograničena.
Zbog navedenih razloga u kotilištu je potrebna visoka temperatura (30-33°C).
Kunići vrlo teško odaju toplinu jer nemaju znojne žlijezde. Toplinu odaju disanjem. Pri visokim temperaturama okoliša životinje uzimaju manje hrane, ali zato piju više vode. Ukoliko je povišena vlažnost zraka kunići će teže odavati višak topline. Samim time će biti smanjena spermatogeneza i postotak koncepcije. Metabolizam mužjaka (spermatogeneza) će se na temperaturi od 30°C, pri povećanoj vlažnosti zraka, toliko alterirati da je moguća sterilnost. Kod visokih temperatura smanjuje se uzimanje hrane i prirast. Već na temperaturi od 30 do 32°C javljaju se simptomi: sterilitet, tahipnea (ubrzano disanje), česte akutne smetnje gastrointestinalnog trakta, trovanje hranom. Pri visokim temperaturama mikroorganizmi se brže razvijaju a životinje manje jedu pa hrana dulje stoji i samim time znatno je veća mogućnost kvarenja hrame.
Pri niskim temperaturama potrebno je čuvati energiju. Stoga je pri vanjskoj temperaturi zraka od 13 do 18°C potrebno održavati temperaturu tovilišta 13-15°C, odnosno 15-18° u reprodukciji. Pri temperaturama manjim od 10°C životinje nastave proizvoditi, ali troše znatne energetske rezerve za proizvodnju topline. Uz to, snižene temperature dovode do pada otpornosti životinje. Niske temperature životinje podnose lakše od visokih. Pri niskim temperaturama dolazi do smetnji od strane dišnog sustava (prehlada...) i povećava se mortalitet mladunca. Odrasle jedinke su manje osjetljive. Ipak, u svakoj varijanti snižene temperature dovode do povećane potrošnje hrane za kilogram prirasta.
Vlaga
Preniska vlaga uvjetuje sušenje sluznica i draženje, slabljenje sluzničke barijere, upale, sekundarne infekcije. Oslabljeno je disanje, poremećena je izmjena plinova i ventilacija pluća. U uvjetima preniske vlage zraka životinje su lošijeg zdravstvenog stanja (slabiji apetit, bolest...).
Previsoka vlaga dovodi do promjena u kvaliteti krzna jer se dlaka sljepljuje, ali i promjena u kvaliteti dlake (svrbež, nemir, ispadanje dlake). Ukoliko je uz povećanu vlažnost povišena i temperatura znatno će biti intenziviran razvoj mikroorganizama i samim time će učestati infekcije.
Visoka vlaga i ekstremna temperatura, bilo visoka, bilo niska, su najgori mogući spoj čimbenika mikroklime.
Ukoliko je loša termoizolacija zidova i stropa dolazi do kondenzacije vlage na nutarnjim površinama. Samim time stvara se 'rezerva' vlage koja će održavati vlažnost zraka konstantno na visokom nivou.
Potrebna relativna vlaga iznosi 60-70%, odnosno prihvatljivo je 55-70%.
Ukoliko je relativna vlaga preniska, a ujedno je povećana koncentracija amonijaka u zraku i prisutan je (pogodovni faktor) propuh, doći će do oboljenja dišnog sustava.
- 14:41 -
Higijena nastambi peradi
Osnovni zahtjevi objekta namijenjenog za uzgoj peradi su:
što prirodniji uvjeti
ekonomičnost izgradnje
specijalizirana namjena objekta
strogo pridržavanje higijensko-tehničkih načela
Podužna osovina objekta leži u dijagonali sjever-jug ili sjeveroistok – jugozapad. Time objekt dobiva znatan udio sunčanog zračenja ujutro i navečer, a tijekom dana je minimalno izložen suncu.
GRADNJA PERADNJAKA
Prilikom gradnje peradnjaka potrebno je odabrati građevinske materijale – čvrste i otporne na mehanička oštećenja. Pri tome ne smijemo zaboraviti cijenu, te termoizolacijska i druga svojstva materijala.
Temelj peradnjaka mora u tlu dopirati ispod zone zamrzavanja. To je u našim prilikama dubina 80-120 cm. Temelji se uzdižu sve do 20-50 cm iznad površine. Prikladni materijali za izgradnju temelja peradnjaka su armirani beton i kamen. Sve premazano bitumenom. Prikladan nogostup oko temelja širok je 50-80 cm.
Pod peradnjaka valja biti čvrst, gladak, hidroizoliran. Pri izradi poda peradnjaka valja izraditi kanaliće sa strane za otjecanje otpadnih voda.
Površina prozora u odnosu na pod iznosi od 1:35 do 1:45 za otvorene objekte. Dakako, zatvoreni objekti nemaju prozore.
MIKROKLIMA PERADNJAKA
Mikroklimu peradnjaka ponajprije određuju temperatura, vlaga, strujanje zraka i osvijetljenost. Na to se nadovezuju ambijentalni uvjeti držanja poput zračnog onečišćenja ili buke.
Teperatura zraka u peradnjaku
Odgovarajuća temperatura zraka u peradnjaku je izrazito važna. Perad je do 3 tjedna života poikilotermna, dakle, u potpunosti ovisna o vanjskoj temperaturi. U kasnijem razvoju, kritično je izlučivanje topline. Perad se, naime, hladi dahtanjem. Perad nema znojnih žlijezdi! Optimalna temperatura u peradnjaku iznosi 15-25°C (točnije 18-23°C). Dakako, poikilitermni pilići zahtijevaju znatno više temperature; 35°C u prvom tjednu, pa onda postepeni pad do 24°C u petom tjednu.
Vlažnost zraka u peradnjaku
Vlažnost zraka u peradnjaku uvelike određuje izlučivanje vodene pare koju perad izlučuje. Optimalna vlažnost zraka iznosi 55-70%. Ukoliko su vrijednosti ispod 40%, diže se prašina, perad dehidrira i čupa si perje. Ukoliko je vlaga iznad 70%, nesilice ležu manja jaja tanke ljuske, perje se lijepi, stelja je vlažna i blatna...
Osvjetljenje peradnjaka
Svjetlost je u peradnjaku važna kao modulator metabolizma peradi. Konkretno, svjetlost podražuje hipofizu koja stvara tireotropnih i gonadotropnih hormona.
Tijekom uzgoja perad se osvjetljava 5-8 h dnevno, a količina hrane se postepeno smanjuje (restrikcija). Kad perad spolno dozri hranjenje se intenzivira, a vrijeme osvjetljenja se produži.
Za rasvjetu se najčešće koriste mliječne žarulje 60-100W. One se postavljaju na visini od 210 do 220 cm, s time da su međusobno udaljene 2.5-3 m. Uz bijelu svjetlost rabe se i alternative. To su:
Crvena svjetlost prikriva boju krvi i time se donekle sprječava kanibalizam.
Plava svjetlost smiruje životinje. To se koristi kod različitih zahvata.
Ventilacija
U peradnjacima se u pravilu koristi forsirana ventilacija na podtlak, i to:
Vertikalno provjetravanje; dovodni otvori su bočno, a ventilatori su na sljemenu krova.
Horizontalna provjetravanje; dovodni otvori i ventilatori su postavljeni na podužne zidove peradnjaka; na jednom zidu su ventilatori, a na drugom dovodni otvori.
Sustavi za grijanje koji se rabe u peradarstvu su:
1. umjetne kvočke (plinske ili infracrvene) griju samo ispod sebe,
2. zagrijavanje zraka koji ulazi u peradnjak.
Sustavi za hranjenje u peradarstvu su:
okrugle hranilice
podni otvoreni i zatvoreni konveri (žljebovi s lancem)
tuba sustav
podni konveri s okruglim otvorima – manji rasap hrane
Sustavi za hranjenje u peradarstvu moraju biti laki za dezinfekciju i održavanje.
Pojidbeni sustav u peradnjaku
Za napajanje pilića do 14 dana starosti se rabe zvonaste plastične pojilice volumena 4-5 litara. U zvonastim pojilicama se voda ručno izmjenjuje 2 puta dnevno. Za stariju perad se koriste okrugle viseće pojilice, odnosno u kavezima se koriste nipl pojilice.
Stelja (prostirka)
Stelja u peradnjaku je važna kao toplinski izolator i hidrofilna tvar koja upija vlagu. Zimi je potrebno do 20 cm, a ljeti 5-10 cm stelje. U stelji se odvijaju biokemijski procesi i stvaraju vitamini iz B kompleksa. Ovisno o vlažnosti, stelja može biti prevlažna (>25%vode), presuha (<20%vode) i, dakako, optimalno vlažna (20-25%vode). Ukoliko je stelja prevlažna i sadrži 25-30% vode, nerijetko će se razviti kokcidije, plijesni (Aspergilus!). Ukoliko je stelja presuha, odnosno ima manje od 20% vode, imat ćemo problema s prašnim, amonijakom, alergološkim reakcijama...
OBJEKTI ZA UZGOJI I DRŽANJE NESILICA
Rasplodna roditeljska jata se drže samo podno na dubokoj stelji uz sanduk za gnoj. Odgovarajući sanduci za gnoj su visine do 90 cm i prekriveni žicom. Površinom zauzimaju 50 % poda. Za ishranu nesilica je potrebno osigurati žlijebni sustav za hranidbu. Pojenje je najbolje regulirati s automatskim visećim pojilicama ili nipl sustavima.
Za 4 kokoši je optimalno jedno gnijezdo dimenzija 30x30x35 cm
Gnijezda su izgrađena su od drveta, lima, ili plastike, s time da perad preferira drvo. Moramo spriječiti da perad spava na gnijezdima. S tim razlogom ćemo postaviti prečke u nizovima u jednom dijelu peradnjaka; po 30 cm prečki na svaku obitelj.
Tijekom uzgoja i držanja nesilica ne smijemo zaboraviti na borbu protiv ektoparazita.
UZGOJ PODMLATKA TEŠKIH HIBRIDA
Važno je pratiti ponašanje životinja u jatu, uspostaviti hijerarhiju i izvršiti socijalizaciju jata. U tu svrhu treba jato podijeliti na manje grupe.
Objekt trebamo adekvatno pripremiti za prijem
Prijem pilića
Prijem pilića je potrebno izvršiti odvojeno, posebno ženski, a posebno muški pilići. Tada je potrebno osigurati temperaturu od 33-35°C, eventualno 32°C, a osvjetljenje treba biti konstantno (24 sata dnevno). Pilići se drže pod umjetnom kvočkom. Umjetna kvočka se miće kada se izjednače temperatura koju zahtijevaju pilići i temperatura nastambe. To se u pravilu zbiva 35 dana života pilića.
Svjetlosni program u početnoj fazi uzgoja treba iznositi 3-3.5 W/m2.
Uzgoj do drugog tjedna
Do drugog tjedna piliće je potrebno hraniti ad libitum.
Optimalna gustoća naseljenosti je 10-12 pilića na metar kvadratni.
Uzgoj od 3-18. tjedna
U vremenu između 3. i 18. tjedna postupno se smanjuje količina hrane i svjetla. Na taj način se usporava rast i spolno sazrijevanje. Količina hrane se smanji za 20-30%.
Proizvodnja jaja za nasad (roditeljska jata)
Pilenke idu u proizvodnju s oko 18 mjeseci starosti. Pilenke koje proizvode jaja za nasad se drže u gustoći 4.5-5.5 pilenki/m2. Nakon 18 tjedna života pilenke produžuje se svjetlosni dan. Uz to valja osigurati temperaturu od 12-18°C, vlažnost zraka od 55-70% i ventilaciju od 4m2/kgh.
Skupljanje jaja
Jaja se skupljaju 5-6 puta dnevno. Odmah se odvajaju čista od prljavih. Mikrobiološki je to opravdano jer čisto jaja nosi 5-10 tisuća bakterija i oko 100 jedinki E.colli, a prljava jaja nose i po milijun bakterija među kojima može biti preko 20.000 primjeraka E.colli.
Netom sneseno jaje je zagrijano na oko 40°C. Kako se jaje hladi, dolazi i do smanjivanja volumena jaja. Odnosno, kako je ovojnica jaja kruta, dolazi do smanjivanja tlaka unutar jajeta; dolazi do podtlaka. Tako nastali podtlak izaziva usisni efekt koji uvlači mikroorganizme u jaje.
Sanitarna obrada jaja
Jaja se moraju sanitarno obraditi unutar 2 sata nakon što su snesena. Pri tome valja računati da se više jaja snese ujutro. Nakon mehaničkog čišćenja pristupa se plinjenju jaja formaldehidom po ovom postupku:
1. 21 ml formalina
2. 21 ml vode
3. 17 g kalijeva permanganata
se koriste za plinjenje 1 m3. Temperatura je 25-26°C, vlaga 70%, i sve treba trajati 30 minuta. Tijekom plinjenja jaja su okrenuta tanjim krajem prema gore.
Ekonomski isplativa nesivost pilenke traje godinu dana, točnije 60 tjedana. Nakon toga pilenke idu na klanje. Izlov se vrši pod plavim svjetlom koje djeluje umirujuće na perad.
Mitarenje
Kako mitarenje predstavlja obnavljanje organizma, mitarit će se samo zdravo jato. Mitarenje se može pospješiti :
1. dodavanjem hormona (cinkokrid), što je zabranjeno!
2. jakim stresom, npr. restrikcija hrane, vode i svjetla kroz 48h.
LEŽENJE PILIĆA
Uspjeh lijeganja pilića ovisi o:
genetskoj osnovi kokoši
tehnologiji držanja i zdravlja nesilica
kakvoći jaja
rukovanju jajima
procesu inkubacije
Dezinfekcija jaja
Dezinfekcija jaja se provodi sprejem. Pritom kapljice moraju biti promjera manjeg od 50mm. U spreju se koriste najčešće ove dvije otopine:
1. litra destilirane vode + 10 ml kvarternih amonijevih spojeva + 25 ml H2O2.
2. litra destilirane vode + 1.5 ml kvarternih amonijevih spojeva + 33 ml H202 + 10 ml perooctene kiseline
Kvarterni amonijevi spojevi – s +NH4 grupom imaju veliku površinsku aktivnost. Na tržištu su najčešći komercijalni pripravci Omnisan i Cetavlon.
SMJEŠTAJ NESILICA ZA KONZUMNA JAJA (laki hibridi)
Kako se taj podmladak uzgaja za nesenje konzumnih jaja, upotrebljavaju se samo ženski pilići. Podmladak lakih nesilica može se uzgajati u kavezima i na podu. Pri uzgoju u kavezima gustoća naseljenosti pilića od 3. tjedna treba biti 50 pilića/m2, a od 4. do 18. tjedna 20 pilića/m2.
Laki hibridi (nesilice za konzumna jaja) prema ljusci jajeta se dijele na:
1. bijela ljuska: Nick chirk, Hisex white, Preluxn,
2. tamna ljuska: Issa brown, De clab...
Kvalitetne nesilice nesu 270-300 jaja godišnje. Kavezi su dimenzija 45 x 45 cm ili 50 x 45 cm. Izrađeni su od pocinčane žice.
Normativi:
širina, 475 mm
dubina, 430 mm
nagib poda 9-16°
napućenost, 4-5 kokica
površina poda po kokoši = 400-500 cm2/kokoš (20-25 kokoši/m2)
napajanje nipl pojilicama, 1-2 kokoši po pojilici
promjeri žice poda, 2.2-2.5 cm
hranidbeni prostor, 9-12 cm /kokoši
Pilenke se useljavaju u dobi 17-18 tjedana, s oko 1.4 kg mase. Pritom rabimo 16 satno osvjetljenje. Žarulje su smještene 2 m iznad poda, međusobno razmaknute 3 m. Žarulje trebaju osiguravati osvjetljenje od 15-20 lx. Potrebna brzina strujanja zraka iznosi 0.25-0.3 m/s, relativna vlaga 60-70%, a temperature 18-22°C.
- 14:35 -
ponedjeljak, 15.09.2008.
Pansion za kućne ljubimce
Pansion za kućne ljubimce
"Zlatna Ogrlica"
Starogradska 7, Paukovec
10382 Donja Zelina
U sklopu veterinarske ambulante za male životinje "Pikola", Starogradska 7, Paukovec, nalazi se pansion za kućne ljubimce "Zlatna Ogrlica", pravo mjesto gdje možete ostaviti Vašeg kućnog ljubimca (psa, mačku, kunića, …) i na samo jedan dan ili od danas do sutra. Razlog može biti višestruk; vjenčanje, kraći ili dulji poslovni put, odmor, ili Vam u posjetu dolaze osobe koje iz bilo kojega razloga nisu sklone životinjama.
Odvođenje i dovođenje Vašeg kućnog ljubimca može izvršiti djelatnik pansiona "Zlatna Ogrlica".
Za dodatne informacije obratite se na telefone: 01/2065 136
098/863 827
S poštovanjem,
dr. sc. Zvonko Olujić, dr. vet. med.
- 12:53 -