Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini

petak, 04.10.2013.

Čudno kako sam umorna od života , a većinom mi ga drugi žive.

Teško je opisat ono što zapravo osjećam.
Toliko pitanja bez odgovora,toliko nade,toliko maštanja i nedorečenih stvari.
Bojim se da osuđujem one prave,a podržavam one pogrešne.
Bojim se reći ono što mislim u strahu da ću pogriješit,izgubit onog pravog.
Željela bih otići daleko,tamo gdje nikad nisam bila,i gdje nikog ne znam.
Voljela bih započeti novi život,bolji život daleko od ove bolesne okoline,i ljudi punih mržnje.
Sve te stvari koje držim u sebi,koje vjerovatno nikad neću izgovorit,željela bih ispisati,ostaviti na nekom papiru i poslati na neku adresu u uvjerenju da sam se nekom povjerila,da još neko zna sve te stvari,ali da nikad ne saznam ko je taj 'neko'.Valjda bi mi tako bilo lakše.
Valjda bi sve bilo ljepše da ljudi nisu takvi kakvi jesu,da postoje pravi prijatelji,i osobe koje te iskreno vole.Valjda.


04.10.2013. u 12:02 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.