Kad te neko oživi, pa ubije, pa još par puta ubije sve ono što prvi put nije mogao, šta ostane ?
Ne ostane ništa osim ne prospavanih noći punih suza, prazne duše, slomljenog srca.
Tražiš nekog tko će znat da ispravi sve to, da te odvede pravim putem i ne nalaziš. Svaki put se vraćaš onom tko te slamao, jer "klin se klinom izbija".
Malo sutra.
Točno je ono, da kad se najmanje nadaš, najviše dobiješ.
A onda kad te život iznenadi, uzme ti prije toga sve što si imao u životu.. pošalje ti skroz drugačije ljude, koji znaju da te cijene, ne možeš mu dovoljno zahvalit na tome. I na svemu što treba da bude.
Jer, ko je lud, da sruši lijepu kuću ?
Život je kao igra "čovječe ne ljuti se", skontah to igrajući igru skoro svaki dan. Odmori me, zaboravim na sve.
Nekad kocka igra baš onako kako treba, a nekad miruje u inat tebi. Dobiješ tri šestice zaredom, pa jedinicu na sve to. A kad ti treba šestica, nema je.
Protivnik te obori, pa baciš kocku i odigra po tvojoj želji, oboriš onog ko te oborio i srce ti na mjestu. U sebi ponavljaš, to je samo igra, al' ti drago kad je sve kako treba, jedan za jedan.
A pobjeđuje opet kome je suđeno. Ne možeš natjerat kocku da se okrene na broj koji ti treba.
Ko zna, razumjet će ovo.
< | travanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |