A ŠTO...DA je stvarno smak svita?

25.10.2022.



A što reći na ove silne članke, opomene, natpise?

Teško je biti prorok, posebno kad su mnogi to bili pa se opekli.. Perigej, apokalipse, otkrivenja, more i more vidjelaca i vidilica.

Na sve to samo se pitam (smješeći se): što bi radili da znate da je recimo za dan dva zadnji dan našeg fizičkog prisustva na Zemlji?

Tema za zabavu, ali i razmišljanje. Dečki iz TBF-a su to lijepo odkantali.

Što bih ja učinila? Hmm, uglavnom ništa. Pustila dobru glazbu, sa djecom zapjevala i vjerovala da je to samo trenutak sna iz kojeg ćemo se svi probuditi i tek onda početi zapravo živjeti.



https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/a-sto-da-je-stvarno-smak-svita

P O G L E D

22.10.2022.



Black & White Hawk-eagle, photo: Máximo Sanguinetti

U VRTU (BAŠTI)

17.10.2022.

Jučer smo imali aktivan dan, čak vrlo aktivan. Prije mjesec i kusur naručila sam preko interneta plastenik, sve bajno sjajno, u opisu i na slici, čelični okviri, folija sa prozorčićima sa strane.

Suprug i sinovi spojili naprijed u dvorištu da mi je blizu i u dva naleta vjetra skršile se cijevi, jer su bile od običnog lima pa dok se nije našao način, dva puta mi peso ušao unutra i napravio urnebes unutra. U jednom trenutku sam sjela i rasplakala se, ali ne...nema predaje.

Suprug Darko naručio nove cijevi, ovaj put od pvc-a i jučer su on i najmlađi sin Mislav rastavili plastenik i sastavili novi, čvrst i stabilan, bilo je tu posla. Imali smo još jedan dio izrezanih drva u dvorištu, posložilo se da je Leonora, najstarija kćerka slobodna i Juraj najstariji sin došao za vikend kući (radi u Križevcima u knjižnici) pa su oni unijeli drva, a ja sam u bašti sadila luk i salatu, rasade salate sam kupila, jer su u plasteniku bile zgažene kad je peso uživao u novootkrivenom prostoru.

Uglavnom, sad dolazim do poante svega: radim ja u svojoj bašti i nije mi uopće bilo lako uz operiran bruh i ranijih problema s kičmom, radim malo usporeno, ali ne žurim, polako, jer nakon preboljene korone i ne mogu brže pa svakih 20 min stanem, naslonim se na lopatu, poslušam divni pjev ptica, pogledam plavo nebo i moju divlju ružu koja se popela uz jedno suho drvo i toliko ga obgrlila da se gore šipak crveni kao da on raste na tom drvetu.

To je moj tajni vilinski portal za kojeg samo ja znam da je tu i ne možeš proći ispod, jer je trnje, ali i ne prolaziš s ovim mesnatim i koščatim tijelom, nego onim tananim, nevidljivim.

... i tako, odmaram ja naslonjene ruke na lopatu, kad odjednom - sleti mi leptir, divan leptir na ruku, onu na koju sam bila oslonjena, to mi se nikad u životu nije desilo, leptiri pobjegnu kad se samo približiš, a ovaj je sletio i dugo dugo se nije micao kao da je rekao: volim te, jer voliš tu divnu prirodu koju nam je Kreator darovao, ovo je moj dar od mene i vilinskog svijeta, dodir nedodirljive nježnosti tek da znaš, svi sve vidimo.

Pozovem čak izdaleka sina da to uslika, ali kad je on krenuo, leptir je odletio, ali je dugo još bio blizu mene.

Zahvalila sam od srca i dobila dodatnu snagu za sve.

Ljudi zapravo ne znaju koliko kontakt s prirodom liječi i opušta, priroda je odijelo naše majčice Zemlje i ne samo to, ona je ures, ukras pa ako to tako gledamo, ona će nam zahvaliti ili obratno, a ja volim kad je njena odora čista i lijepa, jer zaslužila je. To je kao da na našu majku koja nas je rodila bacamo blato i smeće i ne marimo o tome kako se ona osjeća.


ŠTO NIKAD NIJE BILO

15.10.2022.

Događa se ovo često pa zaboli pa prođe, budeš nekako jači i čvršći, zahvališ svemiru što te doveo baš do toga kuta u kojeg se čini da si stjeran, a nisi.

Dok god dišemo, moramo prihvatiti ponuđene lekcije. Zato je život škola koja zapravo nikad ne završava, jer ne uči naše tijelo i materija, nego duh koji prebiva u toj materiji.

Mi zapravo nikad ne umiremo i baš zato, stalno evoluiramo.


VELIČANSTVENO!

12.10.2022.


Uzbekistan


Venecija


Hawa Mahal, Jaipur India


Paris, France


Istanbul, Turkey


Italy


San Francisco, California - USA! Photo by: @trystane


Edinburgh, Scotland


Magical Old City in Italy (Magični stari grad u Italiji)


Dessert city, Peru (Pustinjski grad, Peru)


Izmir,Turkey


Beauty of Iceland


Moselle river in Germany


Australia, Melbourne, Albert park


Slovenia

slike:: https://www.facebook.com/Throughtheeyes123

OTROVNA GLJIVA

11.10.2022.



Tek da se zna ni u snu ne uzimam gljive koje ne poznam, a dobro poznam samo tri: vrganj, lisičarka i sunčanica te one sitne male koje rastu u krugu po livadama, zovu ih volimo kolo...na sreću, nisam neki veliki konzument gljiva, ali to ne umanjuje moj oprez.

"Ovo je pečurka kojom su se otrovali kupci sa šabačke pijace: ProtiUotrova nema, smrtonosna količina 20 grama
Znaci trovanja su: povraćanje, dijareja, slabost i javljaju se 7 - 8 časova nakon uzimanja gljive, a nekada i posle dva dana."

Sve ostalo ovdje:
https://www.telegraf.rs/vesti/srbija/3567273-ovo-je-pecurka-kojom-si-se-otrovali-kupci-sa-sabacke-pijace-protivotrova-nema-smrtonosna-kolicina-20-grama?utm_medium=Social&utm_source=Facebook&fbclid=IwAR31JWilQuEcsm7QiJW8_jaKTsz6zDEM0oQ3ntvJzcG9iOnneALbwHgbByc#Echobox=1665209075

LAŽNA VELIČINA

10.10.2022.



"Ako mi je išta odvratno, to je kad se netko umisli da je veličina.

Nikad nisam srela uspješnog čovjeka koji nije jednostavan. Onaj tko je uspio, zna koliko vrijedi i nema razloga to dokazivati bahatošću i uzdizanjem samog sebe do nebesa.

Karakteristika lažnih veličina je ponižavanje drugih da bi dokazali koliko su oni veliki. Jadno.

Ne trudim se biti jednostavna, ja to jesam. Znam tko sam i odakle potječem, a isto tako znam šta sam učinila u životu.

Istina je da se trudimo ostavit traga iza sebe. Netko je u tome uspješan, a netko nije. Nisu svi sposobni, ni predodređeni za uspjeh.

Napravila sam puno, više nego sam sanjala da ću napraviti, ali me to ne čini boljom od bilo koga. Sve što sam napravila, napravila sam za sebe, jer su moja djela ogledalo mojeg života.

Ako sam se odvojila od većine na neki način, jesam li veličina?

Nisam, i ne želim biti. O čovjeku govore djela.

Šta je glava praznija, umišljenost je veća."


~ Kata Mijić & Kate Mitchell

JA I BUKOWSKI

07.10.2022.



Malo se na tlo moga svemira spustio Bukowski koliko god ga ranije nisam primjećivala, toliko ga sada i te kako razumijem, valjda sam došla u sferu takvih razmišljanja, ali daleko od toga da se predajem i gubim optimizam, ali tako je kako je, ja sam samo posmatrač svega i svjesnost je moja svjetiljka.


"Što možemo uraditi?

U najboljem slučaju,
u Čovječanstvu ima nježnosti,
nešto malo razumijevanja
i povremeno hrabrosti,
ali sve u svemu, to je masa,
koja nema bogzna što,
ono je kao velika životinja u dubokom snu
iz kojeg skoro ništa ne može da ga probudi
kad se pokrene najbolje je u grubosti
sebičnosti, nepravdi, ubojstvima.

Što možemo uraditi s tim Čovječanstvom?
Ništa, izbjegavajte ga koliko god je moguće
ponašajte se prema njemu kao prema bilo čemu
što je otrovno, zlo i bezumno,
ali pazite. ono ima zakone koji ga štite od vas.

Može da vas ubije bez ikakvog razloga,
a da bi pobjegli morate biti lukavi
malo ih je pobjeglo,
morate sami smisliti plan.

Nisam upoznao nikoga tko je pobjegao,
upoznao sam neke velike i slavne,
ali oni nisu pobjegli,
jer su veliki i slavni jedino u Čovječanstvu.

Ja nisam pobjegao,
ali nisam prestao da stalno iznova pokušavam,
nadam se da ću prije smrti
uspjeti nabaviti vlastiti život."


(Charles Bukowski)

I JA BIH ...

05.10.2022.



''Neki ljudi su mladi i ništa više,
a neki ljudi stari i ništa više,
a neki ljudi ni stari ni mladi i samo to.

I da muhe nose odjeću
i sve zgrade izgore u zlatnoj vatri,
da se nebo zaljulja kao trbuh striptizete
i sve atomske bombe zaplaču,
neki bi ljudi bili mladi i ništa više,
a neki ljudi stari i ništa više,
a ostali bi bili isti
ostali bi bili isti.

Ono nekoliko drugačijih
dovoljno brzo uklanja policija
ili njihove majke, njihova braća, ostali
i oni sami.

Sve što ostaje
ono je što vidiš.
Teško je.''


Charles Bukowski

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.