Malo se na tlo moga svemira spustio Bukowski koliko god ga ranije nisam primjećivala, toliko ga sada i te kako razumijem, valjda sam došla u sferu takvih razmišljanja, ali daleko od toga da se predajem i gubim optimizam, ali tako je kako je, ja sam samo posmatrač svega i svjesnost je moja svjetiljka.
"Što možemo uraditi?
U najboljem slučaju,
u Čovječanstvu ima nježnosti,
nešto malo razumijevanja
i povremeno hrabrosti,
ali sve u svemu, to je masa,
koja nema bogzna što,
ono je kao velika životinja u dubokom snu
iz kojeg skoro ništa ne može da ga probudi
kad se pokrene najbolje je u grubosti
sebičnosti, nepravdi, ubojstvima.
Što možemo uraditi s tim Čovječanstvom?
Ništa, izbjegavajte ga koliko god je moguće
ponašajte se prema njemu kao prema bilo čemu
što je otrovno, zlo i bezumno,
ali pazite. ono ima zakone koji ga štite od vas.
Može da vas ubije bez ikakvog razloga,
a da bi pobjegli morate biti lukavi
malo ih je pobjeglo,
morate sami smisliti plan.
Nisam upoznao nikoga tko je pobjegao,
upoznao sam neke velike i slavne,
ali oni nisu pobjegli,
jer su veliki i slavni jedino u Čovječanstvu.
Ja nisam pobjegao,
ali nisam prestao da stalno iznova pokušavam,
nadam se da ću prije smrti
uspjeti nabaviti vlastiti život."