OVO TREBA PROČITATI JEDNA OSOBA
,,Kad budeš odlazio s ove Zemlji, kad budeš umirao, ostavit ćeš ćeš i djecu i prijatelje i kuću i imanje. Ostavit ćeš i radio, televiziju, auto, sve u banci, sve ćeš tu ostaviti, ići ćeš samo ti. Čak i svoje materijalno tijelo ćeš ostaviti tu u grobu, a ići ćeš ti kao osoba, kao duhovna duša, ti kao intelekt, savjest, ti kao karakter, ti kao sloboda, jer bit duha je sloboda, ti kao odgovornost, ti kao sposobnost, spolnost, vjera, nada, ljubav, to si ti. To ti ostaje i s tim ideš.
Sve što si imao, to ne nosiš nigdje, to ostaje ovdje za druge, a sve što si bio, što si postao čestit, dobar, plemenit, to ide s tobom, ali nažalost, ako si bio zločest, nehuman, ako si ubijao, krao, i to ide s tobom i ne da ti da ideš u život. Ono što je u životu najvažnije nakon Boga, to si ti pazi, čovječe, samo da sebe ne izgubiš i pusti neka sve propadne, ali ti moraš sve preživjeti.
Što te briga što ljudi misle??!!
Misli što Stvoritelj misli o tebi, što tvoja savjest kaže o tebi, što ti kažeš o sebi.
Znanost jasno kaže da svaka negativna misao razara stanice mozga.
Znanost jasno kaže: biti moralan, čestit, to nije nešto što Bog zapovijeda, to je nešto što zapovijeda tvoje biće; ako hoćeš živjeti, onda budi dobar, onda ljubi čovjeka i neprijatelja, onda govori istinu i čini istinu i živjet ćeš, a ako si pravi, plemenit i čestit čovjek pa makar da i ništa nemaš, svi će reći: on je vrhunski. Nitko te neće hvaliti zato što si bogat, ali će te hvaliti ako si čestit, plemenit i human.
Ljudi će te uvijek tražiti ako si bogat dobrotom, praštanjem, ljubavlju, a ti ćeš biti sretan kad si nekome nešto darovao, rodio dijete više, kad si imao vremena za svoju djecu, kad su ti važni ljudi a ne stvari.
Svatko čezne za tim, osobito djeca. Ne žive djeca od vašeg bogatstva, nego od vaše ljubavi i dobrote.
Čovječe, ti imaš cilj pred sobom, ti putuješ kući. Ti ovdje nisi kod kuće, svaka te sekunda nosi. Ne možeš stati i reći: e, sad ću zaustaviti sat. Vrijeme samo leti, ali kad ću stati? U vječnosti. Smrt ne postoji, a ono što mi nazivamo smrt je rođenje za život, to je prolaz u život. Tamo nas čekaju svi naši pokojnici, prijatelji, braća, znanci, najbolji ljudi, djeca. Toliki nas čekaju – sveci, anđeli, arkanđeli, Isus naš prijatelj, Gospa... pa kud ćete ljepše??! Ovdje je teško, tamo je milina.
Ja znam kamo ide moj život, znam kome sam povjeren. Uhvatite se za glavu i upitajte se: kamo ja to idem i jamčim vam, nakon tri daa bit ćete novi ljudi. Iskustvo nam to kaže.
Hvala vam što ćete ovo zapisati u srce, a onda u pamćenje.
Amen!
(Minuta za tebe)"
Tomislav Ivančić...
komentiraj (0) x ispiši x #
VELIKA GOSPA (IZ DUBINE MOJE DUŠE)
Uvijek je dočekujemo nekako tiho, bez velikih očekivanja, užurbanosti, otvaramo se tom čudesnom majčinskom srcu, bilo da smo sami majke, bilo da smo sa vlastitom majkom izgradili odnos ili nismo, Majka Marija je dubina nad dubinama, čisti zdenac nježnosti koji nas krijepi kad žedne usne ispucaju u pustinji bezobzirnog i bahatog svijeta.
Ona liječi naše rane samim pogledom u naše zjenice shvatimo u trenutku koliko nas može naučiti strpljivosti pa i u patnji, ako nas dotakne ponekad. Tko može shvatiti naše boli koje ponekad imamo kao ona? Sve je prolazila što jedna majka može proći, čak i gubitak svoga Sina koji joj je pred očima umirao i nije nikad smatrala sebe velikom, iako je znala da nosi spasitelja svijeta.
Uvijek skromna i samozatajna, nije je povrijedilo čak ni kad je na svadbi u Kani zatražila da Isus pretvori vodu u vino, jer je vina ponestalo. Njen sin nije rekao „majko“, nego „ženo, šta ja imam s tobom?"
Znala je ona da nije vrijeme za veliku objavu njegovih moći, ali njena brižnost je prevladala taj osjećaj kod kojeg bi se mnogi našli povrijeđeni. Sve je ona držala u svom velikom srcu. Znala je da će jednom biti Kraljica Ljubavi, ali ni to je nije učinilo da se uzvisi i osjeća se velikom. Naprotiv, mi smo je nazvali Velikom, jer je toliko toga učinila i još čini za nas i nikad neće prestati voljeti i grliti svako srce ljudsko koje zatraži njenu zaštitu.
Majka svih majki, žalosnih, neutješnih, bolesnih, prezrenih i ostavljenih, ali i majka svih majki koje su spremne za svoju djecu sve podnijeti, makar se sami sebi činili nepopravljivim u nekim svojim krizama i nije samo simbol, ona je živa, kao što je Njen sin živ i sada može beskrajno toga napraviti, jer nije ograničena fizičkim tijelom.
Kraljice mog svemira, čuvarice i spasiteljice obitelji i doma, nježna moja Majko, hvala ti što se tako nesebično daješ, što nosiš breme svih ljudi na zemlji na svojim leđima i tihuješ. Spašavaš u tišini, u intimi srdaca ne pitajući se ništa i ne ispitujući pogreške i razloge naših pitanja i naše boli.
Ja znam samo jedno: tvoje ruke će me dočekati i zagrliti kad zatvorim jednom vrata ovog života i odvesti me u plavetnilo čistog zlatnog jutra, Sinu svome i Ocu koji će me čekati.
Tanja Repinac,14.8. 2022.
komentiraj (2) x ispiši x #
KADA NAS NAJVIŠE IMA?
slika: internet
Svi se to pitaju.
Kada nas najviše ima?
Neki kažu, u trenutku opraštanja sa svijetom, jer tada je srce otvoreno kao da smo stali pred razdvojenim nepreglednim teškim oblacima i zadivljeni pogledali ljepotu zvijezda u tamnom beskraju svemira. Tamo ćemo vidjeti i našu zvijezdu padalicu koja je čekala krajnji trenutak iskrenosti i tek tada se odlučila pretvoriti u ispunjenu želju.
Kada nas još najviše ima?
Kada dijete u nama djeci svoje djece poželi samo jedno: ostaviti dar bezazlenosti i vjeru u mogućnost vlastitog leta. Ništa nije nemoguće, ako dotičemo čarolijom vjere u sebe svaku prepreku koja nam želi zaustaviti let, kada shvatimo da smo u isto vrijeme i prašina i oko koje vidi tu prašinu shvatit ćemo, da trebamo pustiti sunce u taj sivi oblak, tada ćemo kroz prašinu vidjeti milijune galaksija i zvijezda koje se rađaju i sjetit ćemo se koliko smo beskrajni, iako na pogled tako sićušni i neznatni.
Kada nas najviše ima?
Kada se oslobodimo zidova i okvira, crkava, džamija i sinagoga, kada shvatimo da nam sve to neće biti potrebno u trenutku sveoprosta sa svime postojećim. Ljubav neće pitati za slike, ikone, slova i zakone, tek će pitati koliko smo voljeli druge, a mi ćemo, potaknuti šapatom anđela, samo izgovoriti jedno: "Kao samoga sebe" i tada će se svemir ponovo pokrenuti, jer u trenutku kad smo sebe zaboravili, on je zašutio, u trenutku, kad smo sebe zavoljeli, on se ponovo u nama rodio.
komentiraj (2) x ispiši x #
