CIRKUS CORONA GANG
O čemu razmišljam?
Taman sam se odmorila malo od koječega i onda me opet zapanji budalaština koju pročitah u "Telegramu":
"Novi soj virusa potvrđen je kod mlade Belgijke koja nije cijepljena i koja je simptome razvila 11 dana nakon putovanja u Egipat preko Turske. "
O, Božeeeee, čekajte malo, tko je tu blesav?
Kako je uopće ta žena mogla prismrditi aerodromu i ići na tako daleki put, a nije cijepljena?
Nije mi jasno, neka mi netko pojasni?
Možda u tim zemljama izvan EU ne trebaš ni potvrdu niti bilo što, leti kud hoćeš i kako hoćeš?
Sve više se zabavljam, a sve manje nerviram, cirkus je zanimljiv.
komentiraj (0) x ispiši x #
KAKO PREPOZNATI LJUDE BEZ STIDA I SRAMA?
"Sigmund Freud, najpoznatiji psihijatar i otac psihoanalize ostavio nam je genijalne mudrosti i izreke za sva vremena. Među njima tu je i lekcija koju svatko treba zapamtiti - kako prepoznati ljude bez stida i srama (glupave ljude)?
Legendarni psihijatar je ljudsku glupost otkrivao veoma brzo, a kako da ih i vi otkrijete, savjetuje u samo jednoj jedinoj rečenici:
“Prvi znak ljudske glupavosti je potpuni nedostatak srama i stida“.
Kada se nađete u situaciji da vas je sram i stid zbog tuđeg ponašanja ili izjave ili se čudite nekim suludim postupcima - odmah znate sa kim imate posla. Ako vas ne cijene, nemojte se dokazivati - budite to što jeste!
Nije problem u vama, u njima je. Nemojte zbog toga spuštati svoje kriterije i raditi sve što oni požele, izigravati njihovog klauna. Vjerujte, da će vas u jednom trenutku iskoristiti, to je u ljudima. Kad im date jedan prst – oni uzimaju cijelu ruku. Na kraju vas zbog svega doista više neće niti cijeniti pa će sve to što ste za njih učinili i sa njima prošli, biti uzalud.
Nemojte spuštati cijenu svog dostojanstva radi stjecanja povjerenja, nećete ga ionako dobiti. Ako vam ne vjeruju – nemojte im dokazivati i pravdati se što radite, kako radite, zašto radite. Kad ne žele vjerovati – neće. Iskoristit će to za neke loše namjere. Dovoljno je da ostanete vjerni sebi usprkos svemu i vidjet ćete kako će se stvari nakon nekog vremena same mijenjati, ali ne očekujte promjene preko noći.
Nemojte ih moliti za ljubav, ako vas ne vole. To će vas satrti i uništiti vam svaku vjeru i povjerenje u ljude. Nemojte puzati pred takvim ljudima, dopuštati da u vašoj prisutnosti iznose samo negativnosti iz tuđeg života, to vam je najbolji znak da se od takvih ljudi trebate odmaknuti što prije i da morate razmisliti o vašoj želji da budete dio njihovog života.
Pravi ljudi će prije ili kasnije otkriti vašu vrijednost.
Kad pronađete takve ljude, držite ih kao kap vode na dlanu, a ostale zanemarite. Vaše oči neće odmah primijetiti vrijednost takvih ljudi, ali jednom kad ih prepoznate, nemojte dopustiti da vas išta od njih odvuče. Kad vi postanete najbolja verzija sebe, onda će se pojaviti ljudi čija će prisutnost postati prava avantura zajedničkog življenja. Tada će vaš zajednički život postati ono što ste oduvijek željeli."
komentiraj (0) x ispiši x #
POKUCALA SAM NA VRATA
Nakon svih tih lunarno teških energija, revolucije na papiru, pokucala sam na vrata mojih malih prijatelja iz bajkovitog istinskog svijeta u kojem tama ne postoji.
Spomenuše mi da sad lijepo sjednem, izdahnem i udahnem duboko i sa njima pričam o adventu koji dolazi, o Božiću koji me uvijek vrati u nevinost djetinjstva i Novoj godini koja će biti u ozračju kojeg samo ja mogu stvoriti i kreirati.
E, pa neka bude mir svim ljudima dobre volje i ljubav neka zagrije sva srca kojima je to potrebno.
komentiraj (0) x ispiši x #
I U TUZI TREBA NAĆI RADOST (posljednji dedini dani)
slika: ulje na platni - Kamberović Udait: Tuga
Kad je dida bolovao nepokretan i skoro sasvim bez glasa, sa još jedinom snagom preostalom u rukama, kupila sam mu one dječje, gumene igračkice svih boja i oblika. Oduševljen bi ih prevrtao stalno po rukama, strašno ga je to zabavljalo i vježbalo njegovu motoriku koja je sve više odumirala kao cvijet pod naletom jeseni.
Jedno jutro nazvala me baba sva nasekirana i rekla – „Čuješ bona, ja oka sklopit ne mogu jer se on po svu noć igra s onim tvojim patkama, a one cijuču svaki put kad ih stisne!“
O tom ti pričam, čovječe. Kad pomisliš da sve ide nizbrdo, da se čitav svijet uparkirao između tvog potiljka i ključne kosti i da ne možeš povući naprijed, kad shvatiš da nema pravde, nema para, nema snage, nema radosti, nađi svoje žute, gumene patkice. Nađi nešto što će te činiti beskrajno sretnim. Što će držati tvoje biće na okupu i glavu iznad vode. Okruži se osjećajima i ljudima koji su programirani da ti izazivaju osmijehe. Otpepaj debile što ti sišu krv na slamku.
Ponekad nam, ako dobro ne pazimo mogu promaći sjajne stvari koje se nikad više ne vrate. A ponekad, s druge strane, pronađete prave ljude na najnepravijem mjestu na svijetu. U najlošijem trenutku.
Pamtite. Očistite memoriju za one koji zaslužuju biti unutar vašeg bića zabilježeni. Jer kad navali crnjak, ništa ne može oraspoložiti kao dah sreće na vršku jezika koju smo jednom iskusili. Kad znamo da je postojala. A kad je jednom postojala, znači da je i generalno ima. Zanemari sad što je život prečesto kurva, pa do sreće vodi 36184814 krivudavih i zajebanih puteljaka. Sreće ima itekako, i biti će je dok nas bude. Dok god budemo sreću u sreći tražili. A ne njene prikaze u trenutnim, prolaznim, materijalnim zadovoljstvima, koji nikad sreća nisu bili.
Dida je imao Alzheimera. Znaš onaj Švabo iz vica što krije stvari po kući. Zapravo, ispravnije bi bilo reći da je Alzheimer imao njega. Onako nepokolebljivog, genijalnog, stamenog, koji se nije predavao čak i onda kad je skoro pet godina bio nepokretna beba prikovan za krevet. Ali najbolja stara beba na svijetu.
Kad je umro, shvatila sam da najviše mrzim onu rečenicu – „Spasili ste se, spasio se...“ To je ono kad vas ljudi tješe poslije smrti, misleći na nečiju tegobnu bolest. Možda netko, negdje tako i gleda na stvari, možda su nekome slični bolesnici preteški, ali ja sam bila u stanju zašamarati svakoga tko mi u tom razdoblju priđe s takvom misli.
Jer dovraga, kako mi život može biti spašen bez osobe koja je davala smisao svim našim životima i u čijoj smo bolesti otkrili samo toplinu, zajedništvo, borbu, iz koje pamtim samo puno ljubavi i puno smijeha? On je ta moja žuta patkica za sve crne dane.
S briljantnim i jednostavnim smislom za humor koji nije jenjavao čak ni u tim teškim trenucima, znao nas je izuti iz cipela. Jednom su tako došli neki ljudi da ga posjete, a baba je redovito trenirala njegovu uznapredovalu amneziju, pitajući ga tko je tko.
I tako sjede gosti, a baba ga upita - „Ćipa, znaš li ti tko je ovo?“
On će joj, mrtav-hladan i legendaran –„Što, zar ih ti ne znaš?!“..."
MARTINA MLINAREVIĆ SOPTA
komentiraj (1) x ispiši x #
SILA
"Postoji sila koja nas tjera da sanjamo, sila u koju treba vjerovati. To je sila koja se zove ljubav, to je sila koja se zove upornost, sila zvana hrabrost, sila zvana vjera."
izvor slika i tekst: internet, Facebook
https://www.facebook.com/rose.chafer
komentiraj (2) x ispiši x #
LJEPOTE SVIJETA
Australia's most exclusive waterhole in Karijini National Park.
unknown source of picture
Pariz
Eilean Donan Castle, Lochalsh, Scotland
Nandi Hills, Bangalore, Karnataka, India by Arijit Dey
Dubai’s Miracle garden is an absolute masterpiece ... Photo by @criss1016
Vernazza by antenorefabio
Thangorodrim ~ Dolomites ~ Enrico Fossati
Chiba, Japan by @daisukephotography
komentiraj (0) x ispiši x #
komentiraj (1) x ispiši x #
TRENUTAK KAD SVE POSTADE SVAKIDAŠNJE
Postojalo je vrijeme kad smo se znali čuditi širom otvorenih očiju i srcem. Tako jednostavne i obične stvari u nama su budile osjećaje, hranile našu dušu i širile njene horizonte. Nebo smo upijali, njegove boje i prostranost. Sada ga više ne gledamo kao čudo Kreatorove ruke, nego neku naizmjence prošaranu plavo sivu pozadinu koja nam nije naklonjena, nego nas opsjeda olujama i nemirom.
More više nije sigurno, neka bahata ljudska ruka pretvorila ga je u sve, samo ne u dom čarobnih sirena i prinčeva koji se skriše u dubine dubina nadajući se, da će se ipak sve opet vratiti u nevino vrijeme bajki.
Šumama, devastiranim, iznakaženim ljudskom pohlepom za bogatstvom šeću tužne vile i patuljci pokušavajući spasiti životinje i biljke od konačnog kraja.
Anđeli se motaju po novonastalim zgarištima gdje bezumni ratovi oduzimaju djecu koja bi mogla, da čudom prežive baš te anđele dozivati.
Majke se ne mogu istinski nasmijati svome čedu, jer ne znaju hoće li izdržati teret svakodnevlja kad postanu ljudi, čak i molitve su postale svakidašnje, nižu se jedna za drugom, u istom ritmu, ponavljaju se iste riječi, svakodnevne molitve svakodnevnom Bogu.
Međutim, još uvijek postoji nešto što se može smatrati čudom, jer preživi uvijek sve strahote koje žele zavladati, a to nešto je Ljubav netko će reći - svakodnevna, ali nije...ona je uvijek nova, jer uvijek donese komadić sunca u tmurno nebo, malo vjere u bajke koje su nam nekako izmaknule iz ruku i malo nade kad anđeli zašute od tuge.
Da li je to nešto novo?
...i nije i jest... oni kojima nedostaje ljubav, neće to priznati i okrenut će se životu bez nje, a oni koji vjeruju u nju, krenut će baš za onima koji su od nje odustali.
komentiraj (2) x ispiši x #
komentiraj (0) x ispiši x #
U IZVANREDNOJ POSJETI KOD PRIJATELJA PSIHIJATRA... MEDITEJŠN NO NUMBER!
Slušala sam se i naslušala koliko je trendovski danas imati svog psihijatra. Neću reći psihića, iako je to na zapadu omiljeni naziv. Na zapadu se psihijatri smatraju kućnim prijateljima, nema forme, gotovo svi su se bacili u te vode, jer, kažu tako mogu najlakše zaraditi.
Završe trodnevni tečaj instant psihoterapije i znaju sve od A do Ž. Povijet bolesti, anatomiju živčevlja, Junga, Freuda, psihoanalize, psihologije, geronto-psihologije... ma, sve se to za tri dana može naučiti i daješ savjete bez problema, ali ja imam svog dragog prijatelja koji je istinski proučavao godinama ljude i ljudsko ponašanje, a čak ni tečaj nema. Onako, laički, mic po mic i sve naučio. Ako se to može nazvati sve, jer svaki put mu dođe netko drugačiji. Psihijatrija zahtijeva stalno proučavanje i obnavljanje i tako kažu neki da imam problema, ono... imam više ličnosti odjednom, čas sam vila, čas vještica pa malo dijete pa malo svašta nešto pa kažu, nisam dobila zagrljaj oca u djetinjstvu.
Prvi simptom koji definitivno odvlači u neke čudne psiho poremećaje, jer zdrava doza zagrljaja čini ljude ljudima, a nedostata ne znam ti još, zato dođoh prijatelju. Sjedoh na fotelju, on nasuprot mene, pijemo kavu i kažem ja njemu:
"Ne znam što bi ljudi od mene? Kad sam vila, onda bi da sam nešto drugo, kad sam vještica, onda bi nešto treće, kad sam dijete (što i jesam ponekad), vraćaju me u odraslo biće.
"Pusti ti zahtjeve, tko si ti? "
"Pa, mačka"
"E, vidiš, to lijepo i ostani. Sva ta cjepidlačenja pusti da voda odnese, ja ti to lijepo savjetujem. Idi svom mačoru i pusti trganja i batrganja oko podvojenih ličnosti, a sad, moram ići, predugo sam se zadržao." - reče mi prijatelj ... "A gdje su mi ključevi od auta?"
Ja ga pogledah začuđeno i rekoh:
"Pa ti ne voziš auto!"
"Pa da!" reče mi prijatelj "...od silnih proučavanja ljudske vrste zaboravih da sam mali zeleni i da u svoj tanjur mogu uskočiti kad želim."
Sad se ja začudih, nemojte misliti da je moj prijatelj brokula ili grašak, on je Alien-izvanzemaljac i drugačije ne bi izdržao s ovolikim varijantama ljudi i ćudi, zato mi je i ugodno sa njim. Kad nađe vremena i kad možemo u miru popiti kavu. Često me povede na Mjesec, tamo im je i baza, ali ja ipak više volim biti ovdje koliko god zahtjevan život i ljudi bili.
https://www.magicus.info/ostalo/humor/u-vanrednoj-posjeti-kod-prijatelja-psihijatra-meditejsn-no-number
komentiraj (2) x ispiši x #
RAZVEŽI MOJU ZLATNU VRPCU
Razveži moju zlatnu vrpcu postojanja, ti koji uzaludno pokušavaš učiniti neraskidivim, haljinu moje duše koja je protkana brojnim šarenim svilenim nitima odsanjanih i ispunjenih snova.
Svojim prstima nježnim i tananim, pronađi početak kraja koji od moje duše počinje, a u tvojoj se završava.
Ti si biće moga bića, neutaživa površina zdenca dubokog gdje se naši odrazi stapaju u jedan lik, vječni lik jedne i jedine koju ćeš otkriti razodjeneš li me potpuno.
Razveži tu zlatnu vrpcu moga postojanja i shvatit ćeš, da iza haljina mojih samo spiralni vir vječne spoznaje postoji niti srce niti um, samo zlatna sfera gdje sve diše zaustavljenim dahom ljubavi, slatke i nezaustavljive, čiste kao kristal, zarobljen u gorskim vrhuncima osjećam tvoj zaustavljeni pokret, jer ti pronađe zlatni početak vrpce moga postojanja.
Ne oklijevaj, ja se ne plašim nagosti duše svoje, jer znam da ćeš me ti obući u grimiz prelijepe duše tvoje. Sutra ne postoji, postojimo samo mi i naš čudesan susret u predvorju istinske dimenzije života.
komentiraj (2) x ispiši x #
