AQUAMARINE LADY
slika: internet
Moji lagani koraci zaustavljaju se pred obzorom sunca na zalazu u strnjikama pobranog suncokreta čije suhe glavice tu i tamo još ponegdje izviruju iz sutona. Paučina maslačkovih sjemenki otežala od večernje rose sve miriši na zimu, a jesen još nije ni stigla pokucati na prozor mojih zjenica.
Smijem li se još jednom vratiti na obalu sna u neke tople ljetne noći gdje sam uranjao sa tobom ostavljajući te rastopljenu i pretvorenu u tirkiz i pjenu, dok bih se vraćao na pijesak i pisao bezimeno tvoje ime?
Kosa ti bijaše od pjene, tijelo od soli, oči od mora plavlje. Moja lady, gledao sam te zapanjen, opijen mirisom narančinog cvijeta i mirte u zraku. Ja bijah tako smrtan, tako prokleto smrtan, da se ne usudih prići tvojoj besmrtnosti, a ti mi priđe i reče:
"Dođi...ja sam i smrtna i besmrtna, zagrli me. Čim nas modrina zarobi, vidjet ćeš, koliko istine ima u tome što ti govorim.."
Ja još uvijek oklijevah...ne... ne može ona biti smrtna, ona nije od čovjeka rođena, ona je čista duša bezgranično lijepa u svojoj postojanosti.
"Dođi", ponovo mi je rekla, "...bojiš li se izgubiti sebe, ako se zaljubiš u mene?"
"Da..." priznao sam, "ako izgubim sebe, izgubit ću i sjećanje na tvoj lik, tvoju sliku."
"Ne, moja slika je samo tvoja boja i kist kojom si me oslikao, voljeni moj, kada uronimo u akvamarin moga srca, sve će nestati, ali će nešto i ostati."
"Što mi može biti važnije od tvoga lika, moja lady?" upitah
"Dođi, zagrli me pa ćeš znati" reče mi..
I priđoh joj, krenusmo zagrljeni u tamne modre dubine nošeni valovima oivičenih čipkom nježnom kao i njena kosa. Kako smo sve više uranjali, tako mi se ona topila u rukama, nisam ni stigao kriknuti, a već sam osjetio da i ja nestajem i tada kada sam i ja bio rastočen u tom oceanu, vidio sam mirijade duša kako nas u isto vrijeme grle i ljube. Svako zrnce soli bilo je jedna duša koja je shvatila da smrtnost ne postoji. Koliko duša, koliko ljubavi odjednom u meni!
Nisam znao više gdje sam ja, gdje je moja lady aquamarine, znao sam samo da me ona grli kroz sve te duše odjednom, a ja joj uzvraćam ljubav ljubeći je kroz njih, nije nam bilo povratka. Pa i kako bi? Zanos vječnosti bio je jači od svega.
........................................................................
Suhe glavice, nekad sunčanih cvjetova, slušale su moju priču o ljetu i mojoj lady aquamarine. Kako sam dospio u ova polja suha iz one beskrajne modrine?
Vodila me želja, čista želja, da i ovim zamrlim cvjetovima pričam o ljepoti istinske ljubavi i besmrtnosti koja ih čeka kada tijela predaju zemlji i budu uronili u beskraj zlatnog svjetla kojem su se okretali cijeli svoj život...
https://www.magicus.info/ostalo/price/aquamarine-lady
komentiraj (2) x ispiši x #
