Ova tema nikako nije nova i možda ću se ponoviti u nekim stvarima, ali zapravo možda i neću bar sa moje strane o ovome nisam pisala otvoreno ulazeći u neke dublje analize ljubavi, vođenja ljubavi i istinskog i potpunog odnosa između žene i muškarca.
Ne pišem ovo niti kao ekspert niti kao netko tko živi u oblacima i sve to gleda iz visine ne dodirujući tlo. Pišem kao žena koja duboko u sebi osjeća svu ljepotu i dubinu partnerstva bez tantre i drugih filozofija, ali na tantrički i sveprožimajući način. Ovdje ne naglašavam partnerstvo kao svemogućnu varijantu i ono što bi nas trebalo vezivati, nego način na koji partneri trebaju gledati ženu kada je drže u rukama i kada im u trenutku svih trenutaka otvara dušu i srce do kraja.
U našem današnjem društvu seks i vođenje ljubavi su srozani na jedan široki nivo dostupnosti svima bez mogućnosti istinskog razumijevanja što to zapravo znači i kako se sa time ophoditi. Seks je uglavnom totalna nepoznanica i o njemu nam je usađeno znanje kroz roditelje često i kroz religije sakrivajući kroz to sve ono što bi trebao značiti. Često se o njemu govorilo samo o sredstvu za reprodukciju i o nečemu što se povezuje sa griješnošću i koliko god mislili da je došlo vrijeme kad smo liberalni i slobodni, zapravo smo daleko od toga u većini slučajeva i da bi se došlo do neke kvazi prosvijećenosti, ispod žita se počela rađati pornografija u svim oblicima počevši od filma pa do nazovi umjetničkih romana i eseja, pisaca koji o seksu blage veze nemaju.
Problem sa pronografijom je potpuno krivo gledanje žene i animalni pristup onome što se zove - vođenje ljubavi. Muškarac tako postaje subjekt koji će zadovoljiti ženu kao objekt bez doticaja duše, a oboje bi trebali biti gotovo sveti u tom predivnom trenutku kada se prepuštaju jedno drugome.
Citiram citat jedne divne duše, prijatelja koji se nedavno oženio, pronašavši dušu svoje duše, ako se to tako može nazvati:
"Ja sam istinski istraživač i seks mi nije nikad bio nepoznanica, od mladosti sam pokušavao spoznati sve njegove aspekte, dok se nisam istinski probudio u naručju moje voljene. Tek sada shvaćam, da su žene zapravo predivan živi cvijet koji nam daje život, a i mi im trebamo omogućiti život. Snaga da stvara život i rađa život je jedan od najljepših darova koje možemo dobiti. Ljubav majke i ljubav žene u isto vrijeme možemo shvatiti samo, ako smo do kraja shvatili svetost vlastite ljubavi kao muškarca o odnosu prema ženi.
Da li ste ikada vidjeli oči žene kad se predaje potpuno u vašim rukama, u tom čarobnom momentu orgazma? Njeno toplo srce se otvara zajedno sa dušom baš poput najljepšeg cvijeta. U tom trenutku ona je potpuno razotkrivena i postaje istinska boginja u vašim rukama i tako je trebate gledati, jer vi u tom trenutku postajete bog koji prima njenu ljubav svakim njenim uzdahom i svakom izrečenom riječi "volim te" koju izgovori."
Za ovo nije potrebna tantra niti dugotrajne meditacije, tek shvaćanje.
Literarna pornografija nam se nudi na tržištu poput kokica i kikirikija, da ih grickamo usput, a zapravo ostajemo gladni istinske spoznaje. Tek neki alkemičari života i duše mogu nas ostaviti ispunjenima.
Jedan od mojih omiljenih pisaca Paulo Coelho, napisao je maestralan roman o ljubavi i istinskom doživljaju ljubavi: "Jedanaest minuta". Tko ga je pročitao, znat će o čemu govorim, tko nije, toplo ga preporučujem i prepisujem jedan odlomak:
"Svi znaju voljeti, jer su se rodili sa tim darom. Neki ljudi to provode prirodno, ali većina mora ponovno naučiti, prisjetiti se kako se voli i svi-bez iznimke - moraju u vatri spaliti svoje prošle osjećaje, ponovno proživjeti radosti i boli, padove i obnavljanja, sve dok ne uspiju nazreti nit vodilju koja postoji kod svakog novog susreta; da, postoji nit.
I tada tijela nauče govoriti jezikom duše i to se zove seks, to mogu dati muškarcu koji mi je vratio dušu, iako on uopće ne zna koliko je važan u mome životu. To je od mene tražio, to će i dobiti: želim da bude vrlo sretan."
