Pitam se gdje je to zapelo ovdje u mikro svemiru plavom punom početnog prštećeg entuzijazma kojim su bili napunjeni svi oni koji su ga stvarali svojom kreativnošću i dubinom duše?
Ljudi dolaze i odlaze, neki se posvađaju pa pomire, oni koji se dure dure se za sebe, ali pokušavaju ne uplitati svoje bjesove i stresove među druge. Ionako je previše frustriranih glava izvan ovog kutka, zvecka se s oružjem, stvaraju nam kupole iznad nas govoreći da živimo kao eksperiment nečijeg demijurga, ono - zločestog boga koji može raditi što hoće.
Sve me to zabavlja, jer imam toliko bogatstva oko sebe, obitelj, prijatelje koji gledaju moju dušu i opraštaju moje nedostatke kao što ja i njima opraštam. Ništa mi ne nedostaje, moglo bi se reći imam i viška pa dijelim s onima koji žele te pozitivne vibre koje svaki dan netko želi zbrčkati.
Sjećam se, bila je tema mjeseca na portalu Magicus: zašto volim svoj nick.
Bilo je lijepih članaka, iskrenih, fok se nešto nije preokrenulo, transformacija uzela danak ili smo se okrenuli za 360 stupnjeva naprijed ili smo se isto toliko vratili unatrag. Stvar vlastite otvorenosti i odabira, netko tko je ovdje bio glavni krivac za sve u sebi je shvatio, da se mora mijenjati, jer će sve zastati i duša će zaglaviti u živom blatu bez izlaza i kao takav osviješten i budan diše punim plućima zahvaljujući nebu, anđelima i svecima što to doživljava, a neki bogme, traže koju baricu više. Siromašni iznutra, u nedostatku ljubavi koju nisu imali kad su trebali, nalaze zadovoljstvo u sitnim zlobama i traženju trnja u očima drugih.
Ništa novo pod kapom nebeskom, tako je i u makrosvemiru, samo što se to ovdje događa skriveno, ali skriveno koje se ne može sakriti ni pod kojim novim nickom. Kao i svi osjećam vibracije i čitam između redova. Nađe se netko tko će biti kao siguran i bitan i uzeti za temu par persona pa onda lijepo ordinirati i vašariti svojim nadobudnostima.
Da nije smiješno bilo bi žalosno!
Skrivaju se mnogi iza lažnih imena, "ubijaju" se pa uskrsnu osvježeni, naizgled novi, ali sa jednakim starim energijama koje odaju identitet više, nego bilo koje napisano ime i začas se od bistrog jezera oko kojeg se okupljaju duše radi okrijepe stvori neka čudna baruština puna muha. Muhe vole baruštine i druge stvari, zato se drugi miču i pomiču dalje, a neki da se ne uprljaju koriste rukavice kao što i ja moram koristiti kada pomažem i presvlačim stare i nemoćne u domu gdje radim.
Neki od njih učine u svojoj bolesti nešto što nikom nije milo za vidjeti, a o tome ne bih ovdje. Oni su bolesni i ne mogu im zamjeriti, ali kad zdravi ljudi počnu o tome raspravljati, tu ni rukavice ne pomažu.
Odmaknuti se i krenuti u svoj rajski vrt gdje čekaju oni koji vole sunce i proljeće, a drugima, kako bude...njihov izbor.
