Znam da se gledaju druge stvari, svijet u žiži, sjene rata, mrlje od blata, stvarnost koja traži manevre, strategije, punu bojnu spremu, protiv napadača i izazivača, kišobrani se šepure, obični i oni antibalistički, kiše se dozivaju, lica se mržnjom i osvetom pokrivaju, ali gle: ja i dalje zastajem pred plesom latica i kao da gubim sve one nametnute slike, hologramske prikaze, sve nestaje kada moja duša uroni u oko oluje gdje ispod olovnog neba u srcu cvijeta mir doziva božansku iskru snoviđenja.
Briga me za ovce i novce, pastire i vukove u janjećoj koži, ja pred sobom samo čaroliju ljubavi gledam, milujući trenutak otvaranja cvijeta, jer za mene to je čin otvaranja duha Kreatora.
