OPRAŠTANJE
Moja mama Helena, seka Vera i mala Wendy-Tanjica sa korpicom koju joj je mama napravila.
Mama je tada bila na oporavku u Lipiku nakon moždanog udara, ja sam imala mislim 3 godine. Moždani udar je doživjela kad je prvi puta bila na moru, u Crikvenici, zadržali je 3 mjeseca u Rijeci, poslije 6 mj. u Lipiku, tako da smo dugo bili razdvojeni, iako sam je posjećivala, vjerujem da joj je bilo teško, jer je živjela za svoju djecu.
Nas četvero djece, osim sestre koja je već tada bila udata, bilo je rasuto svuda. Otac je otišao svojim putem.
Kad se sjetim djetinjstva, bilo je tužnih trenutaka, ali bilo je isto tako puno divnih, a oprostila sam svima kojima sam mogla, jer samo Bog zna kakvo je čije srce u potpunosti.
Ne valja nositi teret neopraštanja u svijet iza ovoga. Svi smo mi krhki i ranjivi i trebamo shvatiti da stalno griješimo, ali kroz greške pokušavamo nešto naučiti.
Opraštanje je prvi korak.
komentiraj (7) x ispiši x #
