Ovdje u Irskoj-Mullingaru, bila je jedna zanimljiva akcija, prije mjesec dana, u znak zahvalnosti zdravstvenoj službi, ljudi i djeca obojali su malo kamenje i ostavili ga na najčudnijim mjestima po gradu.
Poslije nitko na to više nije obraćao pažnju, a ja sam se osjećala kao dijete kad traži skrivena uskršnja jaja, nisam forsirala, jednostavno kao da sam bila vođena, svaki kamen je imao svoju poruku, svoju energiju i tako sam ih sakupljala i stavljala kod mojih biljčica.
Kad bih se vraćala kući, znala bih se umoriti, krenem prečicom, kad ono-kamen u travi. Kad bih sa psićem šetala uz kanal-opet, da malo odmorim na klupi, a na toj klupi-čeka me kamenčić.
Jedan je bio sakriven u odbačeno suho korijenje drveta. Jedan mi je posebno posebno drag ne znam zašto, možda radi kombinacija boja ili energije, njega imam uz anđela na radnom stolu.
Sad ih gotovo više ne nalazim, akcija je prestala, ali i dalje se prepuštam vođenju. Za mene-ništa što postoji nije neživo- sve ima svoje kretanje kroz energiju i zato uživam u svemu što otkrijem da mi nešto poručuje.
