Za moje prijatelje i moje najmilije koji sada hodaju zlatnim poljima obasjani Svjetlom nad svjetlima, neka nas pjesma poveže, ispuni nadom u susret koji me čeka.
Za sada, čekaju me zlatna polja slavonska, zalasci sunca uz tiho pjevanje ptica koje su našle svoje mjesto u granama drveća.
Drugačija je tišina kad samuješ daleko od doma gdje ti je srce ostalo, u svemu možeš naći mir, ali potpunost doživljavaš tek kad se vratiš tamo gdje ti je srce.
Slavonija je Slavonija, moja Drava, njen povremen miris mulja uz kojeg sam odrasla trčeći po pijesku kad još Kopika nije bila betonirana ne može to ništa zamijeniti, nikakvo obilje i neki pejzaži koji su možda ljepši.
Moj dom je tamo gdje mi je srce, a srce je uz moju obitelj i na mojim poljima gdje kamilica zamiriši poput majčine duše kad mi je kuhala čaj u djetinjstvu.
