Dogodi se u trenutku, a trenutak je sačinjen od bezbroj sačuvanih trenutaka koji se odjednom povežu u cjelinu.
Prošla sam (kao i svi), sve susrete: prve, druge, treće, četvrte, pete vrste, jer uzaludno je pomišljati i sanjati kontakte sa bićima druge vrste kad se ti kontakti događaju svakodnevno: na svim razinama i sa svim bićima odjednom.
Mi smo ti čarobni sijači sjemena kako naš pjesnik Cune često govori, mi smo svatko od nas, vanzemaljski entitet za sebe.
Na ovaj čaroban plavi planet došli smo svjesno, sa namjerom da ga održimo čarobnim. Priče o invaziji, kolonizaciji, sve me odjednom više ne dotiče kao nekada, jer konačno ostvarujem nulti kontakt-s Onom koja ne poznaje više strah, jer strah stalno obmanjuje i zavarava svrhu našeg postojanja: BITI JEDNO sa JEDNIM, a to Jedno nas vječito šalje kroz krvotok svoga Duha, da budemo Ljubav.
Djevojčica Akiana samo je okidač, jedno od onih zlatnih okidača koji otvore portal kroz kojeg možemo ući, bez imalo zadrške i vidjeti, da zapravo sve to znamo, imamo u sebi, ali smo zaboravili pa budemo osupnuti, iznenađeni vlastitom deja-vu spoznajom: tu smo već bili. To je zapravo svrha svih naših lutanja kroz hodnike matriksa.
Kvadratna dimenzija pretvara se u krug, krug u spiralu, spirala u pravac koji se pruža do ključajuće točke naše svijesti koja se polako smiruje puneći se blaženim mirom i odjednom prošlost postaje samo segment koji gledamo izvan ulaženja u njega i sve što nam je bilo toliko neopisivo važno, sada prepušta mjesto onom najvažnijem: održati svoj nulti kontakt, koračati budan i početi mijenjati svijet mijenjajući sebe.
Materijalne brige, ljudske ljubavi, vraćanja i uzvraćanja, sve se posmatra sa jedne drugačije razine, nikako sa visine, tek sa jednom tihom dozom zahvalnosti, jer prolazeći kroz sve to, naučila sam se, da ničemu više ne trebam robovati. U svemu sam, a opet, izvan svega.
Moja vjera u Svjetlo je konačno rodila toliko željeni plod uspostavivši kontakt sa sobom, mogu se konačno okrenuti do kraja drugima.
Sve od nas polazi i sve kroz nas opet dobiva svoju smislenost...
