Ovih dana završila sam čitanje romana „Inferno“, Dana Browna koji me je potakao na razmišljanje o tome koliko je naše čovječanstvo dospjelo do jedne crte svoga duhovnog razvoja (uključujem tu i dobrobiti tehnologije), gdje se može igrati Kreatora, i stvari za koje je još uvijek nezreo, uzima u svoje ruke i ruši koncept i ravnotežu svemira.

Roman je dosta zanimljiv, za moj pojam malo predugačak i više iz njega možemo naučiti o povijesti Italije (posebno Firence) i Danteovoj Božanstvenoj Komediji, nego o nečemu drugome, ali ono što me je potaklo na razmišljanje, je upravo sam zaplet, u kojem genijalni znanstvenik svijetom želi raširiti virus, kojim bi smanjio ionako previše napućeni svijet, jer po njegovom stavu, drugog načina nema i počinje trka sa vremenom, da se ne dogodi nova Apokalipsa i Kuga ponovo ne pohara ljude.

Međutim, na kraju balade, ustanovi se, da se uopće ne radi o Kugi, nego novom virusu, koji ljudima mijenja genetsku strukturu i čini ih neplodnim, naravno, kraj nije kraj, nego tek početak traženja antivirusa, jer je gotovo pola populacije već sterilno..

Oni koji su pozitivci, postavljaju pitanje, da li itko ima pravo sam odlučivati o miješanju u prirodan tok evolucije.. bilo je oduvijek bolesti, kataklizmi, sve se nekako dovodilo u ravnotežu- prirodnim putem, međutim, odgovor znanstvenika u romanu navodi na pitanje, zašto to baš čini na svoj način.

Ljudi ima previše. Po njegovom shvaćanju, on je humanista- točnije rečeno, transhumanista. Evolucija nas je dovela do toga da smo toliko napredovali, posebno umno, da u rukama imamo svu moguću tehnologiju i znanje, da možemo pomoći svijetu. On svoju uvrnutu ideju gleda kao spašavanje svijeta i čak uključuje i moralni aspekt. Ako nas ima previše, ljudi će duhovno nazadovati, oni koji nikad nisu ubijali i krali, počet će to činiti, jer će doći do stupnja da više neće biti hrane ni vode za sve, da ne govorimo o drugim stvarima.

Ovo navedeno u romanu je samo dio ledenog brijega. Eugenika kao pravac, odavno je bez pitanja preuzela na sebe osobinu Boga i bavi se stvaranjem nekog savršenog, novog čovjeka, koji neće biti opterećen emocijama, bolestima, svim manjkavostima, koje pritišću običnog nesavršenog čovjeka, ali taj nesavršen čovjek ima nešto što eugeničari nikako ne mogu stvoriti ni usavršiti, a to je ona Božja komponenta, koju nazivamo DUŠOM.

Transhumanizam se žuri, čini se, kao da ne može dočekati da čovjek sam dođe do svoje stepenice savršenstva, nego bi se preskočilo deset odjednom, Duša ima svoj put i način razvoja, nije podložna konstrukcijama ni rekonstrukcijama sa strane.

U svemu tome, uz nju čvrsto stoji njen Stvoritelj. Koliko god se pokušavao stvoriti univerzalan život, sa ljudske strane nikad to neće biti, ako se ne poštiva i ne rangira Kreatorova želja za usađenom njegovom iskrom u sebi.

Naš fizički svijet je podložan promjenama, na koje često ne možemo utjecati. Ne treba prst čovjekov da budemo zbrisani sa lica zemlje, dovoljno je da jedan od najvećih vulkana proradi i izbaci svoj oblak ugljičnog dioksida u atmosferu, efekt bi bio isti kao da je bačena nuklearna bomba, takav vulkan postoji u nacionalnom parku Yellowstone u Americi i očitava mu se aktivnost.

Ne napominjem ovo zbog fatalizma, nego čisto radi činjenice, koliko god bili napredni, opet smo krhki, lomljivi i možda ovisni o tom Božjem prstu, koji je uvijek na okidaču, a on čeka strpljivo, ne žuri sa svojom odlukom i čeka da se prestanemo igrati, da budemo odgovorni za ono što nam je darovao: ovaj divan planet, koji je prvotno zamišljen kao raj i to će i postati.

https://www.magicus.info/kolumna/gost-kolumnist/ima-li-nas-previse