ŽELJA U NOVOJ GODINI
Eto, došlo vrijeme da se oprostimo od stare gospođe Godine, koja će uskoro napustiti party našeg života i prepustimo se Novoj mlađahnoj Godini, da nam ispuni naše snove, učini nas sretnima bar malo više nego prije.
Svakom je bila drugačija, meni baš nije bila darovita ni maštovita, ali u miru je otpuštam sa nadom, da će me novi kormilar, sad čak u paru-2+0 odvesti u nove luke i nove ljepše mogućnosti.
Svim mojim prijateljima mojim najmilijima, želim sjaj u oku, zvijezdu vodilju u srcu, obasjanu anđeoskim dodirima bez kojih moja Stara godina ne bi imala boje ni ljepote.
Neka nam bude sretno, sretnije, najsretnije što može biti.
Neka se utiša zveckanje oružja i zlo na trenutak zastane u svom koraku, neka Ljubav i samo Ljubav bar na tren pomiri sve nacije i religije bar za jedan trenutak u vremenu, neka vjera u Jednoga koji nas sve jednako ljubi postane bezvremena.
komentiraj (1) x ispiši x #
komentiraj (1) x ispiši x #
ČESTITKA NA LITVANSKOM JEZIKU
Prijateljica Jolanta poslala je čestitku za Novu godinu, naravno, na svom litvanskom jeziku, a ja uključim gospodina Googlea da mi prevede, a on mi obeća sandale i to vrlo kvalitetne koje će trajati idućih 2020 godina..nije loše..
"Nuoširdžiai sveikinu su artjančiomis šventmis – šv. Kaldomis ir Naujaisiais Metais. Linkiu ramis ir jaukis švenčis su artimais žmonmis, sveikatos, stiprybs ir santarvs ateinančiais 2020-tais metais.
Iskreno vam čestitam na na praznicima - sv. Božić i Nova godina. Želim vam miran i ugodan odmor uz bliske ljude, zdravlje, snagu i sandale za sljedećih 2020 godina."
Moja prva zbirka poezije LANTERNA MOJE DUŠE
ISBN 978-953-8100-60-4 kod NSK RH
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
KAPI ROSE - zajednička zbirka: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN: 978-953-354-062-7
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
U TEBI SVA TVOJA
http://www.digitalne-knjige.com/repinac2.php
ISBN: 978-953-48521-0-1
komentiraj (1) x ispiši x #
ČUDESNOST BOŽIĆA
Čudesnost Božića koja nikad ne prestaje, uvijek me dotakne, bilo sjećanjem, bilo suzom u oku ili osmjehom na licu.
Nikad osamljeniji, a nikad tako ispunjeniji - onim tete-a tete, bliskim šapatom u uho Onoga koji Jest moja ljubav i zbog kojega sam cijeli moj život pretvorila u čežnju za istinskim ispunjenjem.
Mali Božić, veliki Bog koji se utjelovio u tako krhkom i osjetljivom tijelu, tijelu koje krvari, plače, tijelu koje šibaju osjećaji,poput najledenijeg sjevernog vjetra i ostavljaju ožiljke na srcu.
Da, baš takvo tijelo je Bog izabrao-darujući nam sebe, kroz svog Sina Isusa, da bi nas do kraja shvatio, razumio i volio bez zadrške ne osuđujući naše nespretne korake, padove i greške.
Ne, nisam išla na polnoćku, jer ovdje u stranoj zemlji ne pjevaju se one naše divne starovJerske pjesme koje sam svirala na misama i punila svoju dušu glasovima svih duša koje su bile oko mene.
Ne, nisam bila na polnoćki, jer On je znao koliko je moja tuga prevelika u trenutku, znao je da bih ga prevarila sjedeći bez želje da ga dotaknem, okružena svim onim što nije, umjesto svim onim što bi trebalo biti.
Njegov rođendan smo slavili u tišini, On i ja, dok nisam zaspala čekajući da sat otkuca ponoć.
Danas ću otići na misu, Srce se smirilo, tišina je postala podnošljiva, a ljubav..ah ta ljubav i dalje u mom srcu je skutrena kao mali smrznuti vrapčić koji se od snijega sakrio i čeka svoj let, svoje proljeće.
komentiraj (1) x ispiši x #
DOBRODOŠAO, ISUSE, U MOJ SKROMNI DOM
Keks torta a la Tanja i mađarica toliko visoka, da moram dobro otvoriti usta da je zagrizem..šest kora+fila..nije tako loše za doček slavljenika-našeg malog, velikog Božića..Yeshua ben Josif..dobrodošao u moj skromni dom, čekam te radosna i punog srca..
komentiraj (1) x ispiši x #
PREDBLAGDANSKO RASPOLOŽENJE U IRSKOJ
Dok moje micke papalićke odmaraju dušu, Dobby, kao hiperaktivno stvorenjce, nikako ne želi bar 5 minutni odmor.
Skočila sam do pošte i tamo je veselo..službenici se veselo uredili, a gužve na šalterima samo pokazuju da prave čestitke, napisane rukom i kemijskom olovkom još nisu zastarjele i još se šalju..
komentiraj (1) x ispiši x #
U IRSKOJ - PRED BOŽIĆ
Dok jedan anđeo na mom prozoru čuva i blagoslivlja sve koji dolaze u moj dom, drugi anđelak na krevetu je zadužen da održi dobre vibracije.
I uspijeva, čak i da samo leži i ljenčari, a tko je vidio u rano subotnje jutro uopće nešto ozbiljno raditi?
Only fools and horses.
komentiraj (1) x ispiši x #
komentiraj (2) x ispiši x #
ANĐELI I LJUDI
Kad dragi Bog ima "pune ruke posla", pošalje anđele koji nas u ljudskom obliku posjećuju i odagnaju naše trenutne oblake.
Naši četvernožni dlakavci su anđeli za sebe, sama njihova prisutnost nas usrećuje, ali što se tiče ljudi, anđeli moraju posuditi na tren njihova tijela, da bi nas zagrlili i prenijeli božansku ljubav.
Kad anđeli biraju ljude, izaberu one sa čistim i iskrenim srcem, a mi to uvijek osjetimo, ako je i naše srce otvoreno za ljubav.
komentiraj (1) x ispiši x #
SAVRŠENO NESAVRŠENI POBJEDNIK
Reče mi netko: ''Ideš mi na živce, stalno se uspiješ izvući i izaći kao pobjednik i tako si neopisivo savršena uvijek u svemu.''
Ja uživam u svojoj nesavršenosti. Riječi su mi izrečene pogledom koji nije dotakao sve moje puteve kojima sam prolazila, sve moje ožiljke na srcu, sve moje napore, da upravo shvatim da pobjeđivati i težiti ka savršenosti nije poanta naše životne igre.
Ja nisam pobjednik, samo pokušavam u svim situacijama pronaći pravilnu riječ, izlaz koji nije bježanje, nego suočavanje sa vlastitom nestrpljivošću sa samom sobom, a do svega toga ne dolazi se u trenutku. Znati biti strpljiv sa sobom, znači i podnijeti osuđivanja, iako bi u trenutku istrčao glasno vičući pred auditorij i svima pokazao kako si ti jedini u pravu.
Ne! Nikad mi nismo uvijek i jedini u pravu, ponekad je potrebno prešutjeti kad bismo najviše progovorili, jer svaki glas iz grla mogao bi povrijediti nekoga, a tu dolazimo do onog najvažnijeg u našem sazrijevanju, imati OSJEĆAJ za glas drugoga, zatomiti naš vrišteći glas Ega i poslušati svoju tišinu. Ona toliko toga ima za reći.
Jeste li ikada u potpunoj tišini, isključeni iz svih vanjskih zvukova, poslušali vaše misli*
Bude ih čitav roj, poput pčela izašlih iz košnice i svaka ti želi nešto reći, čak ponekad i glasno. Kako sve to preslušati i poslušati?
Opet...strpljenjem pa tek onda, kada obuzdamo svoje nepotrebnosti, možemo poslušati misli drugih, ali mi smo previše obuzeti sobom, svojim ranama, svojim mislima, svojim samouvjeravanjima, da bismo uopće mogli krenuti dalje, a da ne pričam o tome koliko strpljivo moramo podnositi nedostatke -naše pa onda tuđe. Ne drugačije, tuđe, pa onda naše, jer sve to zahtijeva ipak puno, puno napravljenih koraka ne samo u jednom životu.
Kada se naučimo biti skromni, to je već pokazatelj da smo prošli jedan dio puta, nema pobjednika niti gubitnika u igri koja se zove život, samo upornost, da se igra završi do kraja.
Čovječe, ne ljuti se!!
https://www.magicus.info/pomoc-i-samopomoc/duhovne-teme/savrseno-nesavrseni-pobjednik
komentiraj (2) x ispiši x #
Život i gospođa Romantika (dok maestro svira fortissimo)
slika: internet
Priđi mi, gospođo, dok maestro ludi na svojim strunama, zagrizi me dok te grlim, dopusti da nas ples ponese, dok ne prestaneš disati, dok ne shvatiš da sam ja uvijek pobjednik i gutač tvojih uzdisaja, prevarant kojeg primaš ne bi li ga obratila iz nevjernika u vjernika.
Mala moja, ja sam uvijek zadnja riječ u svim tvojim nijemim pokušajima, da me zarobiš. Ja Romantiku obožavam,
tepam joj ljubav i nudim joj ljubav, oblačim je u ljubav, stvaram joj ljubav, da bih je opet sa drugom gospođom prevario i igru nastavio.
Možeš li unatoč tome zaplesati sa mnom??
Gospodine vrli ljubavniče, bahati svodniče, žigolo iz kuloara i dimljivih separea, nesvršena pričo, tajnoviti fantome, ne bojim se i kada maestro prestane, svirka nestane, ja ću ostati, a ti nestati.
Netko ti je lagao, ja ću preživjeti, ti ćeš umrijeti i sada kad istinu znaš, misliš li i dalje sa mnom zaplesati ili ovu dvoranu napustiti???
komentiraj (2) x ispiši x #
komentiraj (1) x ispiši x #
BOŽIĆNA DRVCA PRIJE 100 GODINA
Božićna drvca i ugođaji, prije 100 godina..kakav divan osjećaj nostalgije izaziva u mojoj duši.
Još dok sam bila mala, mama je na božićnu jelku stavljala prave svijećice koje su se stavljale u nezaobilazne "žabice" koje bi se tada pričvrstile za grančice jelke, dok se jednom drvce slučajno nije zapalilo.
Na sreću, bili smo kod kuće i od tada nije bilo paljenja svijeća, nego je mama iz Italije dobila male cvjetiće-lampice za jelku, jer teško ili nikako se tih '60-tih godina lampice nisu mogle kupiti kod nas u trgovinama pa uz vilinsku kosu (staklena vuna dizajnirana u obliku kose) i svjetlo koje bi prodiralo kroz to - imala sam uvijek osjećaj da sam u bajci.
slike: internet
komentiraj (1) x ispiši x #
KAKO SU LEPTIRI DOBILI KRILA (Bajka o Sedef-Leptiru i vilici Đurđici)
U davno, davno vrijeme,dok su duše još sjedile oko toplog ognjišta Ljubavi,u prelijepoj zemlji izvan prostora i vremena,slušale su one, zagrljene,beskrajne i duge priče o tome, gdje bi mogle odletjeti,gdje darovati tu toplinu beskraja Vječne Ljubavi, koja ih je stvorila...Svaka duša je imala svoj kutić svemira,i svaka je sanjala o svom novom budućem letu,jer, svuda je trebalo unijeti nježan i snažan osjećaj žive duše...Da, zaboravih, ta Zemlja,gdje duše živjehu,bila je zemlja leptira, a Njihov Kralj, Sedef-leptir, bio je Kralj Ljubavi i Kralj svih duša koje su postojale...Zemlja se prelijevala u kristalnim odsjajima duginih boja,a predivne livade, mirisale su mirisima najljepšeg cvijeća kojeg možemo zamisliti..
Netko bi rekao:"Pa kako onda poželjeti odletjeti od tamo,u beskrajne širine svemira, u nepoznate sfere,iz prekrasne dimenzije svjetla,u sferu sjena?"
Duše -leptiri,s najvećom čežnjom su baš to željele učiniti..Uletjeti u sjene bezdušja, i prekriti sobom sve zakutke tame...Ova divna zemlja Sedef-Kralja,služila im je kao predivno mjesto za odmor..I susret sa Onim koji će ih poljubiti prije novog puta,i zagrliti ih svojim Nježnim rukama...
No,ovaj puta,Kralj ih je sve okupio,i posjeo oko sebe..
"Milene moje,postoji u svemiru jedna predivna planeta,na kojoj za sada samo žive vile..One su čuvale prirodu, dok ja ne odlučim stvoriti prvo biće, kojem ćete vi,leptirice moje,udahnuti dušu...Savršeno biće,meni nalik,a sa vašom čežnjom za još savršenijom ljubavlju..Bića će se rađati,vi ćete u njima živjeti, sa sjećanjem na mene..a kad dođe vrijeme,svi ćemo se vinuti u konačni posljednji let,kad će sve duše svemira postati JEDNA jedina duša...Ali zapamtite,vi ZNATE letjeti,i tko god vas uvjeravao drugačije, ne slušajte ga..Imat ćete teško i pomalo čudno tijelo,ali..kad vas san ponese,uvijek ćete iz toga tijela moći dolaziti k meni...
I tako, leptirice odletješe na taj čudesni plavi planet, čuvajući u sebi sjećanja na zemlju iznad duge...No,kako je vrijeme prolazilo,tijela su sve više krala sjećanja,i duše leptirice su zaboravile tko su, odakle su, čak i..da znaju letjeti...Samo poneka je,po cijenu vlastite osamljenosti,željela sačuvati i ne zaboraviti predivne spoznaje koje je dobila od Sedef-Kralja...
A Sedef-Kralj je sve to posmatrao,i shvatio da svojim leptiricama treba pomoći..Ali kako,a da se ne miješa u njihovu vlastitu volju,koju im je poklonio kao najdragocjenije blago?
I pozove iz vilinskog svijeta malenu vilu-đurđicu...Činila mu se najmanja,i najneupadljivija,zapravo,nije na prvi pogled ni djelovala kao vila..Baš kao đurđic-cvjetić...Među zelenim lišćem, jedva da mu vidiš bijelu glavicu..
I reče tada Kralj Đurđici: "Malena,tebi vjerujem..Ti ćeš mi pomoći,da oslobodim svoje duše leptirice iz okova zaborava..Ja ću se roditi kao maleno dijete,i samo ti ćeš znati da sam to Ja..Ići ćeš od jednog čovjeka do drugog,i tražiti od njih da ti pokažu leptire svoje duše..Svakog leptira primi u svoje srce,i onda ih dovedi k Meni...Ništa više ne tražim..Samo da se sjete da Jan postojim..Tada će znati i da mogu letjeti..A kad polete..Ja ću biti slobodan..Ovako..bit ću u ovom tijelu,smrtnom,i sklonom boli, dok i zadnja leptirica ne poleti..."
I tako,Đurđica krenu na svoj put..Nadala se,da će vrlo brzo,njeno srce biti prepuno leptirica, koje će odletjeti svom Kralju,no...Tek nekoliko ljudi je pristalo da joj pokaže svoje duše-leptire..Neki su joj pred nosom zalupili vrata,neki joj se smijali,jer,sve su to bile bajke za malu djecu..Neki, prepuni sebe i svoje lažne božanstvenosti,čak su joj rekli da je zalutala, a neki je čak proglasili služavkom tamne čarobni ce (koja je zapravo bila velika Majka,ljubav Kralja Sedef-Leptira)..Poslao ju je na zemlju,da čuva sav vilinski svijet,i drži ga u svome krilu,dok konačni let slobode ne dotakne prostranstva neba...
Vila Đurđica je bila vrlo tužna..Sjela je kraj maloga djeteta Sedef-Kralja,pružila mu te nježne leptiriće,jer, Kralj je, kao i ona plakao..Bio je gladan ljubavi,koju je tako radosno razdijelio, no, nitko ga se nije sjetio i vratio mu bar mrvu te ljubavi...
No,kad su leptirići počeli letjeti,dječačić je širom otvorio oči...Jer...u tuzi je i on zaboravio tko je...Bezdušje svijeta nagruzlo je zaboravom i njegovo malo tijelo..
Kad je otvorio oči,počeo se smijati, i gugutati, tako slatko i dugo,da je Njegov smijeh sve leptire iz bića u kojima su bili zarobljeni,potjerao van..
Smijala se i Đurđica...Suze radosnice su joj kvasile obraze,i dok se nebo pripremalo da dočeka rojeve duša,Kralj se ponovo pretvorio u Sedef-Leptira...Zagrlio je Veliku majku,i svom preostalom svijetu,koji nije znao letjeti,poklonio krila...
Bilo je veličanstveno gledati taj let...I osjećati miris najljepšeg cvijeća na livadama, koje duše više nikad neće napuštati...
https://www.magicus.info/edit/ostalo/price/kako-su-leptiri-dobili-krila-bajka-o-sedef-leptiru-i-vilici-djurdjici
komentiraj (1) x ispiši x #
IRSKE KIŠE I MAČJE SIESTE
Već par dana kiša nemilice pada (bar ne moram prozore prati) vjetar samo što me ne odnese, a moja Lily i susjedov usvojeni mačak Oren odlučili odustati od šetnje i udariti siestu.
Moja mala crna Mona je ipak negdje vani, mlado pa ludo, rekle bi ove dvije moje starije mačke, bolje da su guze i šapice na suhom i toplom, nego na vjetrusini i pljusku vani.
Mislim da ću i ja za njima uskoro odmoriti leđa od silnog sjedenja pred ekranom.
Život zna bit nekad težak, zar ne?
Zato sam aktivirala mog svjetlosnog anđela da unese malo boje u trenutno sivilo.
komentiraj (2) x ispiši x #
komentiraj (1) x ispiši x #
ŠTO ZNAČI- BITI SVOJ ČOVJEK?
Tekst ispod slike govori: ''ne ispisuj svoje ime na pijesku, valovi će sve izbrisati, ne piši ga u oblacima, vjetar će ih raznijeti. Upiši ga u srca onih koji dotaknu tvoj život, tamo će zauvijek ostati...''
Da, ali što zapravo znači, biti svoj čovjek?
Da li to znači neprestano kretanje ka vrhu vlastitog savršenstva, gledajući samo svoj put, ili zastajati svako malo, na tom putu, pružajući sebe onima, koji su možda trenutno zalutali u džungli ponuđenih mogućnosti?
Živjeli smo u svijetu, koji nam je predočen kao najbolja mogućnost, još uvijek ima nostalgičara, koji se okreću unatrag, i kukaju za pitomim, mirnim vremenima..
Ali, koliko je to zaista bilo istinski ispunjeno vrijeme?
Sve se ipak kretalo u jednom krugu, a krug je bio omeđen kvadratom.
Nama su govorili kako treba postupati, kako se odnositi u društvu, kada biti glasan, a kada šutjeti..
Naše roditelje su odmalena tjerali u kut, ako bi išta svoje htjeli reći, ili ako bi se osjetio i dašak pobune i ljutnje..
tako su učili njih, tako su oni odgajali nas..
Stvoreni su dobri, samilosni ljudi, koji bez usmjeravanja nikad ne bi mogli postati ljudi.
U sve to, lijepo se ubacio kalup religije, koja je sve konce držala u svojim rukama.
Odmalena sam Boga gledala kao nešto izvan svega predočenog..
Pa se u momentu okrenula onoj ljudskoj, lakšoj varijanti Boga, koji je eto, postao čovjek, da bi nas bolje shvatio, i da BI GA MI BOLJE UPOZNALI...
Dok nisam shvatila, da je cijeli sistem oko nas, jedna dobro sagrađena konstrukcija, koja pruža sve lagodnosti, ali ne pruža mogućnost slobodne volje i slobodne mogućnosti vlastitog razvoja.
Krug u kojem se beskonačno vrtimo, omeđen kvadratom, dimenzijom ograničenosti..
I sve bi to lijepo funkcioniralo, da se svemir nije pokrenuo, i zidovi kaveza počeli pucati.
Ja pronađoh pukotinu..
Provukla sam se, poput malene bube, koja je prvi puta osim zidova, vidjela široko plavo nebo, i rascvjetani cvjetnjak ispod njega.
Živjeh u iluziji, i spoznah, da svi, koji su ostali iza mena, a dio su mene, također žive u iluziji..
I shvatila sam, da je sve što sam u njih usađivala, zapravo naučena skripta, koju sam naučila napamet, i koju trebam prenositi dalje.
Biti čovjek, ne znači odgojiti djecu, da poslušno sjede u kutu, i ne javljaju se dok im se netko ne obrati..
Odgojiti djecu, znači, usaditi im svjesnost i odgovornost, da u svakom trenutku sami mogu upravljati svojim životom, pa makar tisuću puta pogriješili.
I ne tražiti krivca u sebi, ako im omogućimo uvid u vlastitu svjesnost.
Biti čovjek, znači popustiti svoje stege, i posmatrati, kako popuštaju i stege uznika oko nas..
Netko, tko je silom išao danonoćno u crkvu, jer se plašio Boga, da će ga zaboraviti, ako prestane ići, sada sve to gleda sa strane..
Kao i Bog..
I shvaća da su to sve putevi koji vode ka jednom cilju: konačnom sjedinjenju svih u Jednoga.
Netko, tko je uz tebe disao, i zagovarao homofobiju, sada odjednom, široko otvorenog srca, razumije što znači tolerancija i prihvaćanje..
Netko, tko je zagovarao komfor i udobnost, sada uživa u jednostavnosti življenja..
Kome je materija bila primarna, sada uviđa koliko su bogatije sfere duha.
Tko je ljubav svodio samo na jednu razinu, sada se, probuđen, nalazi na više razina odjednom.
I svega toga ne bi bilo, da ljudi, svaki u svom svemiru, ne podižu glas.
I ne šute..
Svijet se počinje buditi prvim probuđenim čovjekom..
I ne prestaje. Poput domina, tako uredno slaganog, tisućljećima..
Jedan dodir, i sve se dalje odvija samo..
Biti čovjek, ne zahtijeva zapravo puno..
Zahtijeva samo hrabrost i želju, da na zastajemo na buđenju.
I ne vraćamo se u prošlost..
Sve ima svoje vrijeme.
A naše vrijeme traži da budemo, i ostanemo-ljudi..Slobodni od bilo kakvih ponuđenih matrica..
https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/sto-znaci-biti-svoj-covjek
komentiraj (1) x ispiši x #
DOBROTA I SJAJ U OČIMA
Razvijanjem suosjećanja i ljubavi prema životinjama kod svoje djece posijali smo sjeme ljubavi koje će se razviti u predivan cvijet - svijet u kojem će ljudi konačno biti dostojni života na našoj dragoj Zemlj.
Ljubav je ono što ostaje u njima poslije nas, ljubav koja će svijetliti kao ove iskrice u očima moje Ivane i Mislava.
Davno bilo, sad su odrasli ljudi, ali sjaj u očima je i dalje isti...
komentiraj (1) x ispiši x #
MAPA
slika: internet
Slika svih Rijeka u SAD koje postoje i sad vi recite, da slika nije nalik na krvne žile i krvotok?
vjerujem da je kod svih kontinenata na Zemlji tako. Naša Majčica Zemlja ima svoje krvožilje, ima svoje srce koje kuca (sumanova rezonanca), a mi se tako bešćutno odnosimo prema njoj kao da nismo njena djeca.
komentiraj (1) x ispiši x #
