Sasvim slučajno, uletjela je u vidno polje moje zjene i rekoh joj: držat ću te u mom oku, dok mi ne ispuniš želju koju si mi nedavno obećala ispuniti, a ona se snuždi i reče, da ne gospodari vremenom, samo trenutkom ispunjenja.
Eto, ona se rađa i umire čineći nekoga ispunjenim. Kako od nje zahtijevati drugačije?
I ja je pustih sa povjerenjem i nadom, da se baš radi mene pojavila i moje želje koja je ovisna o mom strpljenju pa pomislim: lijepo je i tako odživjeti: makar trenutak, prije dodira sa tlom, ali bar u spoznaji, da je makar jedna duša sretna.
Kažu, kad si spasio jednog čovjeka, kao da si spasio čitav svijet, a ja kažem: kad si usrećio jednu dušu, kao da si usrećio dušu cijelog svijeta.
