Kao i svi imam ograđeni kokošinjac, da mi bašta ne bi bila operušana, jer je uvijek mlađe slađe pa odnosilo se to i na biljke. Trava nije toliko zanimljiva kada je nadohvat mlada salata i ostale delicije.

Iza ograde ima trave, dok je ima, a kad nema bacamo svježu i još štošta iz kuhinje, tako da se kokice otimaju čak ni kukuruz ne vole toliko, koliko poneki ostatak ručka, tu i tamo malo natopljenog starog kruha (što je rijetkost, jer otkad pečem svoj, ništa ne ostane).

Pitate me, kakve veze ima apokalipsa sa kokicama i tko je Anastazija?

E, pa otkrit ću vam sve.

Jedna jedina kokoš već dugo vremena pronalazi način, da prevari žicu i prekoči ogradu ili nađe nevidljivi prolaz kao što je znao patuljak Kosobrin u romanu "Kekec".

Podrezivali joj krila kao i svim kokama, ali ona i sa podrezanim krilima svaki puta osvane u dvorištu i dođe na terasu gledajući me svojim svevidećim okom kroz vrata balkona.

Djeca je nazvaše Anastazija, Anastazija revolucionarka, slobodnjak koji ne gleda pravila i ne boji se za sebe. Sloboda joj je glavni moto. Kažem, uslikajmo je, zaslužila je da uđe u memoare naše obitelji.

Iza ograde je ponosni kokot, kokica nema puno pa svaka dobije svoju porciju više puta. Život kakav vode i ljudi. Imaju svega ili zamisle, da je to što imaju vrhunac svega i ne pomišljaju, da se pokrenu i preskoče ogradu, makar im podrezali krila i sad pa opet kakve veze Anastazija ima sa mogućom apokalipsom?

Iz njene perspektive, nikakve, iz moje perspektive, vučem poveznicu.

Već danima se vrti po fejsu vijest, da nam u kolovozu prilazi neki veeeliki planet pa će da bidnu ogromni valovi od cca tisuću metara, gravitacija će poludit, sve će poludit, vulkani, potresi. Joj!

Pomislim: zar opet?

Netko reče, apokalipse već počinjemo održavati kao što održavamo svaki blagdan, jer se ponavljaju, a ništa novo ne bude. Anastazija mudro šetka i kao da me pita: "Hoćeš li konačno povjerovati?" pa se crv sumnje zavuče u mene i raspitam se ja, što bi bilo kad bi bilo?

Ma daj, rekoše, da gravitacija povuče tolike valove ne bi ni nas bilo ... pa dobro, znam i bez toga, ali odem na fejs i pitam uvažene face, kako oni misle preživjeti to sve, s oni.. OMG..razvezli kobasicu od komentara na temu ops i ups denziteta, ulasku u nove dimenzije, kada bude, kako bi bilo.

A ja opet pitam: "Kako mislite ostati i preživjeti?", a oni opet isto, puno filozofije, ništa konkretno. Naravno, da nisam ni očekivala da će biti drugačije, kakva apokalipsa koja dolazi, nije li već ovo što se događa početak zone sumraka: u Kijevu se lila krv, dok su se ne toliko daleko od njih uredno i mirno i dalje održavale olimpijske igre.

Kaže netko: "Što bi ti, da se prekinu?", a to i je zapravo srž apokalipse, neosjetljivost, bešćutnost sa jedne strane i borba protiv toga sa druge, ograde se žele rušiti po cijenu života. Više nema zadovoljavanja osrednjošću, ide se na sve ili ništa.

Denzitet OPD (okrenut prema drugima) je oduvijek otvoren portal kao i denzitet OPS (okrenut prema sebi). Poanta je samo u perfidnom maskiranju i hipnotičkom snu u kojem se uvjeravalo, da nam je dobro kako nam jest i da se ne trebamo okretati drugima. Život za sebe je stanica za sebe, gledati svoje interese, svoj svemir i to je dovoljno, dok se ne shvati da sve to vodi neki zajednički um koji od ljudi čini mrave i koji iz mravinjaka ne mogu izaći.

Čovjek je savršena kreacija koja je u stanju od svijeta učiniti raj ili pakao. Stvar izbora, ali i slobodne volje na koju se nadovezuje spoznaja, da se na tu slobodnu volju može utjecati, opet, ako dozvolimo. Ako pustimo, da nas uvjere kako nam je iza ograde dobro i da bolje ne može biti..

Anastazija ne zna za apokalipsu, živi svoju kokošju želju, da više ne zađe iza žice, ma koliko je slasni zalogaji mamili i tako će i biti i ostati, a tko zna, ako stvarno apokalipsa dođe, odletjet ćemo svi u nebo i Anastazija bez krila kao i ja bit ćemo jednake bar u tom momentu, a zar nisamo i sad jednake u svojoj želji za životom bez žice?

Btw, ovo na slici je naša Anastazija. Bila je umjetnost je i uslikati, jer bježi od aparata i pokušaja da je bilo na koji način uhvatimo.

Cura je za 5.