GUTLJAJ PO GUTLJAJ

11.09.2019.



U ovom tako crno-bijelom svijetu gdje sumrak caruje dušama i umor sklapa vjeđe srca, nazdravite sa mnom, popijmo gutljaj starog, dobrog vina kojem starost više ne znam, eonima ga pretačem iz jedne boce u drugu čuvajući ga za neki poseban čudesni trenutak trajanja, za društvo, moje prijatelje koji su me prepoznali i koje sam prepoznala.

Nema zaborava, postoji vječno sjećanje, vino moje duše opija, ali ne ubija...slatko, ali nikad u utrobi gorko, od plavog neba, od kapljica suzne rose skinute sa najljepših cvjetova koje je sunce toplo iskonima grijalo, gutljaj po gutljaj uživajmo zajedno čekajući dan zajedničkog povratka u naše nezaboravljene perivoje sna.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.