Ja, koja nisam ogrnuta maskama, skupljenim na balovima proživljenih života, šutim... u sebi nosim urezani pečat spoznaje tajni drevnih, ništa mi ne treba, samo tišina iz duše, koja me pogleda u oči, bez puno riječi.
Dodir, tek kao dodir leptirovog krila latice cvijeta, ja sam nježna, ali i neopisivo snažna, čuvam u sebi ono što nitko neposvećen dotaknuti ne smije, a sve je omotano velom ljubavi neraskidive.
Neprijatelje poražavam svjesnošću snage drevne tajne u men, neka mi ne prilazi onaj tko želi smrviti ljubičasti biser Onoga koji jest u mome srcu, jer naizgled tanana koprena oko duše moje, neraskidiva je nit za ruke željne uništenja i prazna srca željna okusa pobjede u stjenkama svojim.
Samo me iskrenom ljubavlju možete natjerati da podignem pogled, a kad vidim vaše oči, znat ću istinu o vama, ja sam zrcalo vaše duše, ono što nije čisto, vratit će se kao udarac u zrcalo vašeg odraza i razbiti vaše namjere u tisuće djelića, do neprepoznatljivosti.
Ja sam samo ona koja jesam, od iskona ista i svoja... do kraja.
https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/ja-koja-nisam
