Koračat će putem kojeg je odavno zacrtala, a uvijek se nekako putokazi okrenu, da bi ih netko tko je prolazio prije mene dobrohotno vratio na svoje mjesto.
Ja koračam vođena tračkom svjetla koji, iako ponekad neznatno malen, bude dovoljan da obasja tamu, koračam onim konačnim osmijehom koji kaže: "sretna sam što sam baš tu gdje jesam i s onim što imam."
Dopuštam, da cvijet bude veći od mene, jer mu ne trebaju riječi, da pokaže svoju nježnu bit, pokušat ću urazumiti nesuglasja oko mene i neprijateljstva izvan mene zagrliti svojom strpljivošću, jer svi smo stvoreni da se ljubimo bez razlike i dozvolit ću, da moja krila dotaknu oganj sunčev bez straha, da ću se rastočiti i nestati, jer rastočenost je put ka sebi, uvijek i zauvijek.
Svaki djelić naše postojanosti skup je božjih čestica koje će se vratiti jednom u njedra otkud smo i krenuli i zato neću danas hoditi stazom strepnje i briga niti strahovima dati svoj prostor.
Okružena mirijadama anđela, vila i divnih prijatelja mogu samo zahvaliti na novom danu i novoj mogućnosti, da iza sebe u nekome ostavim djelić darovane ljubavi.
